Božica Jelušić
Blagdan je dan blagosti, blagovanja i blaženstva.
Takodjer i blagostanja- jer bogat, ispunjen i obasjan možeš biti i praznih džepova, no nikad prazna srca.
U našem duhu postoje boje, svjetlucanja, uskličnici. Čista i mekana postelja, zalogaj pogače s orasima, okus hrena na nepcu, kuhano jaje, kupinovo vino, starinski kolač koji se topi u ustima.
Postoji ljepota tišine, ljepota razgovora, lagano srce poslije oprosta. Jedna zeba na prozoru zbori o Uskrsnucu. Šafrani joj pritvrduju, naginjući se s ruba prokvašene gredice. Oblak je golem kao jedrenjak, mogao bi doplutati do Obale oslobodjenih duša. Čekam da se u njemu razvije i napne svileni rubac duge, oslikan anđeoskom rukom.
Vidjela sam šezdeset proljeća. Koliko još od ovoga, tko će znati? Njihov će mi sjaj najviše nedostajati. I unuci, njihovi zlatasti obrazi, nalik na berilne plodove, sakrivene u krošnji mlade voćke.
Otvorit ću prozore i mišlju krenuti istodobno na sve četiri strane.
Pozdrav i blagoslov svima koji su me hrabrili u životu, čak i onima, koji su me žalostili, navodeći me da raširim krila i dovinem se do prozračnijih sfera kristalne vedrine!
Svima neka je oprost. Svima blagdan. Svima ljudskost i čestitost po mjeri spašena čovječanstva.