TRAŽENJE
Piše: Antonio Gavran
Baš danas kad zvona na crkvi najaviše još jedan Uskrs ispred nas, još jedan Uskrs među 2013 Uskrsa koje slave kršćani diljem svijeta, još jedno rođenje, ne samo Krista, ne samo Crkve, već rođenje i nas samih. Baš danas, razmišljam o tom vremenu, o onome jučer, onome danas i onome što će biti sutra. O onome što za nas znači taj Uskrs…
Vrativši se samo nekoliko godina unatrag kad i sam bijah dječak, sretan zbog zeca koji će mi donijeti poklone shvaćam da sam tada više cijenio taj Uskrs. Tada su još roditelji upravljali mojim životom, usmjeravali me na pravi put, put vjere u Svevišnjeg.
Danas, gledam te mlade ljude kako Uskrs doživljavaju kao još jednu priliku da izađu sa društvom, prisjećajući se nekih davnih vremena uz koju čašicu više, plešući na neku glazbu koja ne samo da nema veze sa Uskrsom, već nema veze sa smislom, no dobro o ukusima se ne raspravlja.
Žao mi je samo da je ona prva poruka Uskrsa u današnjem modernom svijetu izgubila svoj smisao. Nitko ne mari što je ustvari bit cijele ove priče oko tog za nas kršćane važnog datuma.
No nije to samo problem kršćana, taj problem promiče se kroz sve sfere društva. Nitko ne mari za tradiciju, jer tradicija ograničava, a današnji čovjek ne voli biti ograničen u svojim djelima.
No sjetimo se neslavne priče o slobodi, o Adamu i Evi, o čovjeku današnjeg doba koji lomi sve pred sobom što ga sputava u njegovim djelima. Ali ne krivim ove mlade ljude, cvijet i polet svakoga društva, jer nemaju od koga niti naučiti.
Oni koji su i držali do tradicije već su na izmaku snage ili već godinama pod jablanima spavaju san vječnosti. I od koga onda da mladi nauče cijeniti nešto, nekoga, boriti se za drugačiji život? Od koga kad ni roditelji njihovi u istoj borbi ne sudjeluju…
Kome ste danas poklonili osmijeh, koga ste danas utješili jer je žalostan, koga ste nahranili osim sebe samoga, zahvaljujući Uskrsu što postoji da uživate barem jedan dan prekomjerne količine svega što se ispred vas nađe na stolu. Dobro razmislite, možda i shvatite da to ipak nije smisao cijele ove priče…
Do tada, Vama i vašim obiteljima želim Uskrs pun ljubavi, razumijevanja i svega onoga što si sami poželiti možete, no ne materijalnog, jer materijalno danas, barem jedan dan u godini ne treba biti od presudne važnosti za vaše zadovoljstvo i sreću, za vaš osmijeh…
Kome pokloniti osmjeh
Hvala ti Antonijo za ovo lijepu i poučno štivo..Sretan i blagoslovljen i tebi Uskrs ..kao i svima drugima.Konačno da se je našao i netko mlađi koji govori o srži problema našeg današnjeg društva..zaglibjelog o nizu strasti za boljitkom u oskudici za osmjehom.