POLITIKA.COM
Kada je politika postala marketinška agencija?
Odavno, čini mi se, onda kad je društvo postalo potrošačko društvo postmoderne sa dezintegriranim vrijednostima za sve poznato. Kada su promijenjena pravila igre “kupnje i prodaje”, kada je marketing postao osnov uspješne proizvodnje koja je posljedično nestala jer se najuspješnije prodavao bofl zapakiran u šareni celofan. Društvo u kojem su postavljena nova pravila, zapadna pravila čvrstom vezom povezalo je razne crvene tepihe, Hollywood, Brooklin, Warhoolovsku reklamu, proizvodnju, društvo i politiku.
Alat političara, retorika, talent, umjetnost i vještina koja ima za cilj poboljšati sposobnost pisca ili govornika koji se trudi informirati, uvjeriti ili motivirati svoju audijenciju za ideje koje prezentira u određenom trenutku i dalje je ostala nužnost u političkoj ekspresiji, no ne više političara. Društvo postmoderne dovelo je do promjene zahtjeva prema sposobnostima političara. Oni su danas postali roba koja se prodaje, baš kao i svaka druga roba. Dobra reklama, šareni celofan i niska cijena za sve su se već dokazali kao najbolji prodavatelji klasične robe, pa sto ne bi bili preneseni na politiku i njenu robu?
Kako je roba koja se najbolje prodaje širokim masama postala “bofl” tako se to dogodilo i političarima, a PR agencije su zavladale zapadnom političkom scenom, postale neophodne baš kao i šareni celofan u prodaji bofla. Politička komunikacija postala je zanimanje, znanje samo za sebe prepušteno “stručnjacima”, a neovisno od političara. Oformljene su visoke škole, razvijaju se metode prodaje, razne agencije, pišu se stručni radovi, održavaju konferencije na tu temu.. Kako vrijeme prolazi politička komunikacija zajedno sa retorikom postaje sve udaljenija od samih političara.
Gdje se u toj priči sa zapadne strane našla Hrvatska danas?
U raskoraku između neba i zemlje, kao i uvijek.. čini mi se da bi bilo najbolje opisano. Zemlja odavno zaboravljene demokratske tradicije, nakon dugogodišnjeg razdoblja hibridnog socijalizma i nedavnog rata razvila se danas u društvo koje ima formalnu prozapadnu tendenciju i stanovništvo sa prenesenim iskustvima svih škokovitih transformacija političkih sistema, dodatno traumatizirano stradanjima i ratom. Neminovno je bilo da se sve to odrazi na političku scenu, na političke stranke, na odabir političara i na njihovu kvalitetu. Na odnos “lijevih” i “desnih” kao i njihove razlike, koje se svode na “nivo” prepisivanja i pozivanja na “više vrijednosti”.
Refleks PR politike zapada na nas rezultirao je sa gomilom “Pokondirenih tikvi”koji bi silom prepisivali sve što vide sa zapadne strane bez razumijevanja. Posebno se to odnosi na “lijevu stranu” medalje koji su sposobni prepisivati brže i bolje od desne, pa tako prate sve “nove trendove”, no jako često zaboravljaju da žive “istočno od raja” i da on nema nikakve veze sa Holywood-om i Bijelom kućom, za razliku od “desne strane” koja je prevladala baš zato sto nije znala ili htjela sve prepisati. No ta “desna strana” prepisuje veci dio iz Hoover-ovog doba, držeći nas tako u raskoraku sa suvremenim “in” političkim trendovima u sadržajima političke ekspresije, no ne i u načinu djelovanja koji dijelom preuzima i “lijeva strana”. Da stvar bude gora postoje i “srednje”, ne bitno različite “političke struje” u diskursu nasljeđa hibridnog socijalizma, ondašnjeg sindikalizma i potrošačke pop kulture postmoderne.
Kakve veze ima zapadna PR politika sa našim stanjem?
Velike, strašno bitne veze. Ona je osnov prodaje “bofla”. Način skrivanja svih nesposobnosti ponuđene “političke robe” u sustavu koji ne funkcionira sam po sebi, jer sustav ne postoji. Nikad nije bio ni izgrađen, a dobili smo gomilu “bofla” na izbor. Bofla skrivenog iza raznih PR agencija, PR prezenata, PR političkih medija, PR pravila. Bofla koji u sustavu koji ne postoji postaje kreator sustava skriven iza raznih PR metoda zadržavajući građane u tranziciji mozga i ponašanja prema slobodnom sustavu, koji na žalost nikad nisu ni upoznali.
Tako smo se danas, svi mi zajedno, u zemlji seljaka koji misle da to nisu, našli u 21. stoljeću zapadne provijencije sa “bofl” političarima, kojima je osobno svaka veza sa Grčkom retorikom strana, jednako strana kao i pojam demokracije, bez sposobnosti i kvalitete političara poznatih iz nekog predmodernističkog doba.
Sustavi “PR politike” u kojima političar ne treba zadovoljavati osnovne predispozicije kvalitete da bi bio političar, štetan je za sve, no poguban je za države bez tradicijom razvijenog demokratskog sustava jer ništa, ama baš ništa ne ide samo po sebi, inercijom sustava. Za nas je nužno hitno ukinuti zamjenske prezente, zaustaviti PR politiku, marketinšku politiku zapada, kako bi imali šansu “vidljivošću” birane osobe dobiti po prvi put političare koji bi zadovoljili stare predmodernističke predispozicije tog zanimanja te nakon izbora konačno uspostavili prvi stvarno demokratski sustav, prvu demokratsku politiku društva u našoj državi.
Možda precjenjujem samo društvo ovim zaključkom, možda smo mi isto sto i ti naši “bofl” političari, no možda i nismo. Ako ikada dobijemo ili sami sebi damo šansu krenuti ispočetka, pa stepenicu po stepenicu, mogli bi saznati sto smo.