Emil Cipar
Danas slavimo Praznik rada kako se službeno zove praznik na prvi dan mjeseca svibnja.
Državni je to praznik kao i u većini drugih zemalja na svijetu. Što se obilježava …čega se prisjećamo …što slavimo?
Slušam oko sebe u gradu. Svatko će slaviti na svoj način. Većina ih ni ne zna što se slavi, ali znaju da se taj dan ne radi.
-Roštilj, izleti, rad u vrtu, grah u tvrđavi… to su uglavnom sadržaji programa kojima će radni narod Hrvatske obilježiti Praznik rada.
Nije to bilo tako davno, pa se dobro sjećam. U Njemačkoj je Savez sindikata, DGB, organizirao uvijek masovne proslave. Bila je to prilika demonstrirati moć sindikata i još jednom istaći parolu: Svi za jednoga …jedan za sve.
–Pet kila ćevapa, 8 kila mesa, roštiljke, pivo, vino, sokovi… Pravovremenom nabavom tih artikala bave se Hrvati u predvečerje Prvog maja.
Ništa od pisanja transparenata, ništa od tiskanja flajera…
Pa dobro …ostat ću vjeran onoj sindikalnoj izreci: jednom sindikalac, uvijek sindikalac i napisat ću ovdje kome imamo zahvaliti da toga dana možemo do mile volje napuniti trbuhe jelom i glavu pićem.
Početkom 1886. pozvao je Sjevernoamerički radnički pokret radnike na generalni štrajk kako bi se izborili za osam-satno radno vrijeme na mjestu dotadašnjih dvanaest sati.
Prvi maj nije slučajno izabran. Trideset godina prije …1856. već se dogodio jedan takav štrajk istoga dana u Australiji.
Inače je na prvi maj bio takozvani moving day. Toga dana prelazilo se raditi u drugu firmu na posao, selilo se.
U jednoj tvornici za proizvodnju poljoprivrednih alata u Čikagu zaprijetili su radnici štrajkom. Njihov položaj stvarno nije bio zavidan.
Za dvanaest sati rada …jedna dnevnica, zaradili su najviše tri dolara, a to je bilo jedva dovoljno za jedan siromašni objed u nekom od običnih restorana.
Kada su počeli sa štrajkom, nekoliko tjedana prije prvog svibnja, vlasnik firme pokušao je na njihova mjesta ubaciti useljenike. Zahvaljujući kampanji socijalističkih Radničkih novina nije im to pošlo za rukom i vlasnik firme morao je pristati na tražene uvjete.
To se smatra najvećom pobjedom sindikata. Do danas!
Tri tjedna nakon ove pobjede, koja je vlasnicima firmi teško pala, držao je Prvoga svibnja August Spies, glavni urednik Radničkih novina, govor na jednom zboru radnika u Haymarketu u Čikagu.
Nakon ovoga govora ojačala je radnička svijest i uslijedio je masovni štrajk u kojemu je došlo do krvavih sukoba radnika i policije, u kojemu su poginula dva radnika.
Dan kasnije eskalirao je sukob. Na jednoj demonstraciji netko je bacio bombu na policiju koja je htjela rastjerati okupljene radnike. Smrtno je stradalo pritom sedam policajaca, a brojni su bili ranjeni. Ukupno …u sukobima tih dana poginulo je sedam policajaca i dvadesetak radnika, a više od 200 ih je teško ozlijeđeno.
Organizatori štrajka su uhićeni. Četvorica od njih, među njima i August Spies su osuđeni na smrt i obješeni. Od preostalih jedan je izvršio samoubojstvo u zatvoru, a trojica su nakon šest godina pomilovani.
Na osnivačkom kongresu Druge internacionale 1889. proglašen je Prvi maj za Dan borbe radničkog pokreta. 1890, a već obilježen je u čitavom svijetu.
U Hrvatskoj je Prvi maj dan ugodnog druženja uz grah, roštilj i piće i neradni je dan. Za slučaj da se netko upita kome trebamo zahvaliti slobodan dan napisah ovo gore.
Eto …Dan rada postao je Dan nerada, zahvaljujući neučinkovitosti hrvatskih sindikalista. Đuro Đaković bi se u grobu okrenuo.
Kada bih danas mogao izraziti jednu glazbenu želju ona bi bila:
Ustajte prezreni na svijetu
Svi sužnji koje mori glad!
To razum grmi u svom gnjevu
Kraj u ognju bukti sad
Prošlost svu zbrišimo za svagda
Ustaj, roblje, diže se
Sav svijet iz temelja se mijenja