LIER -TRŽNICA UMJESTO SVEUČILIŠTA

PISMA IZ BELGIJE

piše: Marijana Šundov
Lier, 11.5.2013./ Oko mene blještavilo boja i zvukova proljeća – žuta boja drijena, bijeli mirisni cvjetovi trešanja, cvrkut ptičica, veseli razgovor i smijeh ljudi.

Nalazim se na posebnom mjestu, u parku flamanskog gradića Liera ( Lierre – francuski naziv ).

Promatram pastira i njegovo stado. Naravno radi se o kipovima i to od metala. Podsjetnik je to na djelatnost koja je bila izvor bogatstva flamanskih gradova koji su se u Srednjem vijeku bogatili trgovinom vune.

Priča kaže i kako su građani Liera u prošlosti više željeli imati stočnu tržnicu nego sveučilište te su tako zaradili nadimak “pastiri”. Ovaj veseli park podsjetnik je na tu anegdotu i slikovita šala na svoj račun.

Nalazim se sa grupicom kolegica na jednodnevnom izletu u Lieru, gradiću utemeljenom još u rimsko doba. Prvi pisani trag Liera je iz 8.stoljeća, a vezan je za svetog Gummarusa, dvorana kralja Pipina koji je imao svoju isposničku ćeliju na obali lierske rijeke Nete.

Jedna od najimpresivnijih gotičkih crkava  nalazi se upravo ovdje i posvećena je svetom Gummarusu koji je svetac zaštitnik grada. Zidovi se doimaju kao izrađeni od čipke, a ne od kamena. Unutrašnjost crkve ne zaostaje u ljepoti – tu su kipovi svih dvanaest apostola, kipovi anđela – kamen djeluje kao živ. Prikazan je pokret, vidljiv je svaki nabor tkanine.

Do Liera smo stigle nakon 45 minuta ugodne vožnje vlakom iz Bruxellesa. Lier sa svojih 34 tisuće stanovnika je mali gradić i polako šetajući i diveći se ljupkim kanalima i mostićima koji spajaju dvije obale stižemo brzo do centra grada – Velikog trga ( flamanski Grote Markt).

Kao i svi flamanski gradići Lier ima kasno srednjovjekovni, centralni trg Grote Markt. Ovim ovdje dominira veličanstvena gradska vijećnica koja nosi obilježja rokoko stila. Vijećnica ima zvonik koji pokazuje i godinu gradnje 1369.

Vodič nas vodi u unutrašnjost vijećnice koja i dan danas služi svojoj svrsi. U njoj se održavaju sjednice gradskog vijeća, a velika dvorana još i stoljećima poslije ugošćuje mladence i njihove goste.

Vijećnica je omiljeno mjesto održavanja vjenčanja, kaže vodič.  Pomislim kako znam i zašto. Ovdje u ovoj blještavoj dvorani se spaja prošlost i sadašnjost, spaja se osobno i društveno. Lijepo je podijeliti svoju radost i posvjedočiti ljubav okrunjenu brakom ispred svojih sugrađana na ovako posebnom mjestu. Razmišljam kako je brak jedna od najstarijih institucija društva. Sjetim se i kako je prije više od dvije tisuće godina razmišljajući o braku grčki filozof Sokrat u svom prepoznatljivom stilu rekao ” Brak je nešto zbog čega se čovjek uvijek kaje, bilo da ga sklopi ili ne sklopi”.

Na Grote Marketu je mnoštvo restorana i kafića, a nude se specijaliteti flamanske kuhinje –  okruglice od mljevenog mesa u crvenom umaku rajčica, puding od riže, kompot od rabarbare i neizbježni vafli punjeni voćem ili čokoladom. Naravno omiljeno piće je pivo, a u Belgiji ga ima preko 400 vrsta. Svatko tko duže živi u Belgiji ima svoje omiljeno pivo i zna kako svako ima svoju posebnu čašu za serviranje. Moje omiljeno belgijsko pivo se zove kriek i proizvodi se od višnje.

Lier po nekima ima najljepši kompleks zgrada “beguinage “(  nizozemski – begijnhof ). Radi se o svojevrsnom gradiću u gradu sagrađenom još u 13.stoljeću, a koji svoj konačni izgled dobiva 400 godina poslije.

U kućama sagrađenim od crvene opeke živjele su žene koje su izabrale, moglo bi se tako reći, treći put. One se nisu željele zarediti, nisu se htjele udati – što su u to vrijeme bila dva uobičajena puta u životu žena. One su izabrale postati “beguines”, pripadnice sestrinstva. Podrijetlo same riječi je nepoznato i neprevodljivo na hrvatski jezik.  “Beguines” su se izdržavale uz imovinu koju su imale i radom – liječenjem, podukom, izradom čipke. Danas u lierskom “beguinage” žive obitelji, a u pojedinim kućama su još uvijek radionice čipke.

Blizu glavnog trga je i neobična tvrđava iz 14.stoljeća nekada dio gradskog obrambenog zida, a sada Zimmertoren – astonomski sat.

Louis Zimmer je 1930.godine pretvorio tvrđavu u astronomski sat čiji glavni brojčanik pokazuje vrijeme, a dvanaest manjih koji ga okružuju pokazuju vam koji je trenutno znak zodijaka, mjesečeve mjene, vodostaj i plovnost kanala i još mnogo toga.

Dok promatram ovaj jedinstveni sat mislim kako su ljudi uvijek pokušavali izmjeriti vrijeme i upravljati vremenom. Svi smo iskusili njegovu relativnost ovisno o našim osjećajima.

Sjetim se stihova koji svjedoče o tome – “Vrijeme je sporo, za one koji čekaju. Vrijeme je dugo, za one koji tuguju. Vrijeme je kratko, za one koji se raduju. Za one koji vole, vrijeme ne postoji!”

Vrijeme života nam je darovano, mislim. Nismo slučajno na ovom jedinstvenom planetu. Ovdje smo kako bismo učili i voljeli.

Treba svjesno živjeti svoj život. Poštivati važnost iznimnih trenutaka, trenutaka spoznaje, trenutaka milosti. Sjetim se našeg Antuna Branka Šimića i njegove “Opomene”

– Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda …Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde!