PISMA IZ BELGIJE
tekst i foto: Marijana Šundov
Bruxelles, 16. kolovoza 2014./„ Gdje može procvjetati jedan cvijet tu će jednog dana cvjetati na tisuće cvjetova“ .
Ili … „ Cvijet s tugom gubi latice, ali umjesto njih s radošću očekuje plod“ – samo su neke od toliko mudrih izreka o cvijeću.
Ljudi su se gotovo oduvjek divili cvijeću i nalazili u njemu nešto predivno, iskonsku ljepotu i simboliku prolaznosti čovjeka i njegovog života.
Pročitala sam kako su u grobovima iz kasnog paleolitika ( prije nekih 30 tisuća godina) otkriveni ostaci cvijeća. Jer čovjek je istovremeno i biće tijela i biće duha. On – čovjek „ne živi samo o kruhu“- odgovara Isus napasniku koji ga kuša u pustinji.
Ipak glede cvijeća možda je najviše citirana ona mudrost Shakespearea „Ime nije ništa, ono što nazivamo ružom, slatko bi mirisalo i drugim imenom.“
Doista imena nisu važna.
Tolike su pjesme i priče napisane o cvijeću …
A, ovih dana napravljen je u jednom europskom gradu, na gradskom trgu predivni tapet od cvijeća. I to ne neki mali sitni tapetić nego ono baš pravi cvjetni tepih – dužine preko 70 metara, a širine 24 metra. Slobodno mogu upotrijebiti i tursku riječ za ovu rukotvorinu – ćilim, jer radi se upravo o turskom uzorku tapeta.
Naime, svake druge godine Grand Place, predivni glavni trg Bruxellesa, pretvara se u cvjetnu bajku.
I svaki put se odabire drugi uzorak i cvijećem poručuje nešto važno.
Ove godine podsjeća se na 50. godišnjicu velikog dolaska turskih imigranata u Belgiju, te shodno tome i skulptura malog dječaka poznatog Mannekena Pisa je obučena u tipičnu odjeću koju su nosili turski imigranti – radnici u potrazi za poslom odnosno boljim životom šezdesetih godina prošlog stoljeća. A, Grand Place dobio je tepih od cvijeća – u bojama i uzorcima turskog ćilima.
I tako je početkom ovog tjedna, koji će kada ovaj tekst bude objavljen biti na izmaku, 120 volontera počelo „tkati“ ćilim od milijun cvjetova begonije.
Inače je Belgija sa oko 60 milijuna godišnje proizvedenih sadnica begonije najveći proizvođač ovog cvijeća u svijetu.
Dobrovoljci su postavljali cvjetove u posebne konstrukcije, u gusto zbijene formacije. Za izradu tepiha ne koristi se zemlja u podlozi, a cvijeće ovako postavljeno ima svoju vlastitu mikro-klimu.
Tepih je završen 14. kolovoza, a posjetitelji će mu se moći diviti do 17. kolovoza. Toliko dugo cvjetovi čuvaju svoju svježinu – jer kako kaže kineska poslovica:
„I lijepi cvijetovi lijepi su tek neko vrijeme.“