Stihovima našeg suradnika, uz Majčin dan, i mi kažemo: -Vječna joj fala! (Uredništvo)
Ivek Milčec
Moja mama
nije bila dama,
mijesila i pekla
kruh je sama.
Kad je štihaču
trebalo zeti v ruke,
delala fletno,
bez muke.
Obed naviek na
stolu je bil,
prije jela pogladila me
i pitala, jel sam se vmil.
Vse je stigla napraviti
a na večer, deci i mužu,
postelje pripraviti.
Kad sme, mi deca,
preglasni i zločesti bili,
blago nas prekoril
njen pogled mili.
Muža kušnula kad
umoran došel z posla,
znala ga utješit
pak smješkom reči,
da bu bolje
kad vu ljeto rodi,
slavonsko zlatno polje.
Optimist do smrti ostala,
za vse jade, muke, strahe i tuge,
vječna joj fala!