IZ NAŠE ARHIVE …”GRAND PRIX SLAVONSKI BROD” ...objavljeno 06.06. 2010.
Slavonski Brod/ Znao sam odmah jutros da se u gradu nešto neobično događa. Vidi se to po puno pokazatelja. Naprimjer …na jednoj stoljetnoj lipi u gradskoj tvrđavi izrasla bazga. I slažu se super.
Dobro …nije to priča koju sam htio ispričati, iako je i ona zanimljiva.
Druga neobičnost je auto-rally u centru grada. Umješni i manje umješni vozači iz raznih država takmiče se u vozačkim vještinama.
Nekako …nije ni to moja priča. To je stvar kolega koji se bave sportom, koji su tehnički bolje opremljeni …tu ja sa svojim mobitelom, koji mi služi kao fotoaparat i kao diktafon ne mogu napraviti puno. Ali posao je posao. Kad već šefica ovog portala nije u Slavonski Brod poslala ekipu sportskih novinara i fotografa…daj da bar zabilježim pobjednika. Ali doznah da to ide po klasama da će pobjednika biti više, da treba čekati dok se završe sve trke u svim klasama. Kažu nema apsolutnog pobjednika.
Kažu! Rekoše to organizatori ovog uspjelog takmičenja, članovi Auto kluba Brod. Ali ja ipak upoznah apsolutnog šampiona svih vremena.
Zove se Antun Biondić i iz Slavonskog Broda je. Vozilo mu malo čudno i neobično, ali u potpunosti zadovoljava sve potrebe ovog 81-godišnjaka. Ali neka ga Antun sam predstavi:
-Motor je od Tomosove pumpe. Koristio sam ju prije za ispumpavanje septičke jame. Mjenjač je od mješalice za beton, a prednji točak je od Vespe. Zadnji su od od onog Hondinog motorića, a glavčine na njima od Juga. Najviše muke mi je zadalo kvačilo …to je zajednički rad mene i mojih prijatelja.
Dizalica za spuštanje platforme je od fiće…
Prije pet i pol godina, nakon neuspjele operacije vena ostao je bez nogu. Kretati se moraš, a invalidska kolica na električni pogon …preskupa i …nekako nisu ono što je Antun Biondić htio imati. On je htio vozilo “po mjeri”.
-Mehaničar sam po zanimanju i odmah sam se dao na posao. Šta ćeš …nogu više nema …neće ih ni biti nikada više, a kretati se moraš …moraš funkcionirati. Znao sam šta mi treba, znao sam kako ću to napraviti, a znao sam da me moji kolege zanatlije neće ostaviti na cjedilu …da će pomoći kad treba. I nakon nekoliko mjeseci napravio sam sve što mi je trebalo. I platformu za ulazak u kuću i dizalicu za kupatilo i puno tih sitnica. I onda ovo čudo. Htio sam, dok ide, biti samostalan i mobilan. Ja sam među prvima u Brodu imao motor …prije više od 60 godina. Nisam ga imao zbog brzine, već me oduševljavala tehnika i da ja sam nešto napravim …popravim. Kod mene u kući nikad nije bio nikakav mehaničar …sve popravljam sam …i struju i vodu i uređaje. Odem ja s ovim i u brdo …tamo do Sribora …ide to čudo.
Antunovo vozilo spada u sliku grada. Za lijepog vremena češće ga možeš vidjeti na korzu …na tržnici.
Eto to je moj apsolutni pobjednik. Pobjedio je hendikep, pobjedio starost …dokazao se u zanatskim vještinama.
Antun Biondić iz ulice Sv. Ante u Slavonskom Brodu.
Pravi šampion!