ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Slavonski Brod/ U mojemu gradu …mislim na ovoga na obali Save običaj je obavijesti o smrti prikucati na drveće u centru grada. Ima nekoliko mjesta za to. U prolazu uvjek „bacim oko“ na njih. One svježe se dobro poznaju, jer su one starije izbledjele od sunca i isprane od kiše. Te obavijesti kod nas se zovu parte, a svojevrsni su vremenski dokumenti o prijelazu od života u vječnost.
Ponekad zastanem, jer mi je neki od likova na slici, ili neko ime poznato. Čitajući njihov sadržaj ne saznaš ništa o pokojniku osim šturih biografskih podataka i da je rodbina silno ožalošćena. Imaš dojam da svijet napuštaju samo oni najbolji.
A teško je na samo jednom listu papira opisati jedan život, jednu sudbinu. Tako i ovu, koja stoji iza jednog imena na parti, koju pročitah prije nekoliko dana…
…S bolom u srcu javljamo da je naš dragi i voljeni otac, sin, djed i suprug Dragutin S., nakon duge i teške bolesti u 63-oj godini života…
Ime i lik na parti mi poznati, ali nisam siguran je li to isti onaj Drago na kojega ja mislim. Vidjeli smo se zadnji puta prije 37 godina. Putovali smo istim vlakom u Njemačku na rad, a prije toga se viđali češće u gradu.
Uskoro kod drveta zastanu druga dva znatiželjnika.
-Ma vidi …umro Drago …to ti je onaj sa Mikrorajona …ma znaš ga igrao je rukomet u BSK-u. Mlad čovjek još. Živio je u Njemačkoj, a žena mu je s Kolonije. Ma znaš ga sigurno …išao je u industrijsku, radio neko vrijeme u „Đuri“, a onda otišao početkom sedamdesetih.
Nema sumnje to je onaj isti Drago, koji je s nama zajedno otišao na rad u Njemačku. Zajedno smo putovali do Münchena i tu se rastali. Između tada i parte na drvetu u Brodu 37 godina …jedan život …jedna sudbina.
Gastarbeiterska sudbina.
I šta stane na taj komadić papira to je sve što ti je od života ostalo …tugujuća rodbina …umro nakon duge i teške bolesti …u 63-oj godini života. Ne stoji tu ništa o snovima o skorom povratku, o planovima, neispunjenim željama, o životu provedenom u tuđini.
I Dragina će parta uskoro izbledjeti od sunca, biti saprana od kiše… Na kraju će ju vjetar otrgnuti i osloboditi mjesto za nove parte, za nove sudbine…
Puno je mjesta na drveću u Brodu, puno mjesta za parte ovakve vrste. I puno sudbina diljem svijeta, koja će ta mjesta popuniti. Sada je to Dragina, a onda možda, moja …tvoja…
Umjesto završne rečenice citat iz romana „Kome zvono zvoni“ od E: Hemingwaya: Nikad ne pitaj za kim zvono zvoni …ono zvoni i za tobom!