MEĐUNARODNO UPOZNAVANJE ISELJENIKA
piše: Sonja Breljak
Odazvasmo se pozivu na vrtnu zabavu za seniore u berlinskoj općini Kreuzberg. Po ljetnom, ugodnom vremenu okupila je ova međunarodna fešta, stotinjak starijh osoba, kako Nijemaca tako i onih migrantskog porijekla. Čuli su se razni jezici, njemački, grčki, srpski, španjolski, poljski, talijanski… nije nedostajalo ni hrvatskog jezika.
Pjevalo se, plesalo, razgovaralo, kušali se specijaliteti raznih zemalja. Susreli smo i naše ljude, Božanu iz Zagorja, Đurđicu iz Zagreba, Elizabetu, Tanju … Ovo popodnevno druženje izvedeno je u organizaciji njemačke udruge Arbeiterwohlfahrt. Sam naziv ove udruge govori o “radnom blagostanju”. A danas ni u Njemačkoj, na žalost, nije više tako da rad donosi obavezno i blagostanje pa država i društvo nerijetko moraju intervenirati u smislu dodataka i zaštite socijalno najosjetljivijeg dijela stanovništva, djece, starih i bolesnih.
Udruga/AWO/ postoji od 1919. godine, svoja odjeljenja ima po cijeloj Njemačkoj i bavi se pitanjima iz socijalne oblasti, potporom ljudi slabog socijalnog stanja, zaštitom starijih ljudi, invalida i migranata.
Kako je ispostava Arbeiterwohlfahrta koju smo posjetili, upravo u dijelu grada gdje je puno migranata i veliki procenat nezaposlenih, sasvim je sigurno i puno posla za one koji tu rade.
Susreli smo na vrtnoj zabavi i Đurđicu Carulli. Đurđica je Hrvatica porijeklom iz Zagreba i u Arbeiterwohlfahrt radi trideset godina.- Došla sam u Njemačku nakon mature. Bilo je to 1970. godine. Poslije sam se udala, školovala se dalje u pravcu socijalnog rada i zaposlila u ovoj organizaciji u kojoj evo ostadoh punih 30 godina, rekla nam je Đurđica čije je obiteljsko prezime prije udaje bilo Magdić a njeni su porijeklom iz Dubrovnika.
I dok druženje starijih u vrtu udruge Arbeitewolfahrt naveliko traje i sa bine odjekuje predivna španjolska glazba i smjenjuju se glazbenici, Đurđica nam pripovjeda o poslu kojim se bavi.
– Posla je toliko da ne dotekne jedan radni dan. Uvijek ima previše posla a premalo vremena. I naši ljudi često dolaze. Moram reći da su naši ljudi prilično dobro integrirani, upućeni u problematiku i sustav. Najviše se danas traže savjeti oko mirovina, primanja državne pomoći, njege bolesnika i slično. Dolaze nam uglavnom pripadnici prve generacije. Logično je i dobro da je tako i da ovakvu pomoć malo ili nikako ne traže mladi iz druge i treće iseljeničke generacije, rekla je Đurđica Carulli, zaključujući:- Prije koju godinu smo ovakvu vrtnu zabavu radili uz glazbu i folklor iz Hrvatske. Nastojat ćemo da tako opet bude možda već iduće godine, da i migranti iz drugih zemalja upoznaju našu kulturu i da se međusobno družimo i surađujemo.
Najteže je živjeti u drugom , tuđem, svijetu i biti sam. Ovakva druženja pokazuju da su i naši ljudi željni društva, zabave i druženja te da rado upoznaju i ljude iz drugih zemalja, druge običaje, glazbu, jezike i kulture.