ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Doba kiselih krastavaca naziva se u novinarstvu vrijeme, kada nema dovoljno vijesti i događaja da bi se ispunile stranice.
Međutim fraza je nastala u Berlinu krajem devetnestog stoljeća i nema nikakve veze sa novinarstvom, nego se odnosila na opću nestašicu. Kada se nije imalo što za jesti onda su kiseli krastavci iz Spreewalda bili delikatesa. Odnosilo se to na manje kvalitetne krastavce, koji su kiseljeni ljeti.
Toliko o povjesti fraze.
Meni se čini da je i u Hrvatskoj sada nastala ta apsolutna faza kiselih krastavaca. Nedostatak je svega …radnih mjesta, novaca, duha, općih vrijednosti, ideja, hrabrosti, volje, morala, nade…
Kada je sunce nisko onda i mali ljudi bacaju velike sjene …potpuno izopačene osobine postaju vrline. Spodobe, koje bi u svakom drugom vremenu, plivale na marginama društva, sada kreiraju državnu politiku, nazivaju se ministrima, ili su gradonačelnici velikih hrvatskih gradova …Bandić u Zagrebu, Kerum u Splitu, Duspara u Slavonskom Brodu…
Bahatost nije mana nego poželjna vrlina. Život kao prepisan iz kazališne predstave Bertolta Brechta „Opera za tri groša“ .
Prosjaci prose, lopovi kradu, kurve se kurvaju… to je radnja pomenute predstave. I narod sudjeluje u predstavi, koja nema namjeru završiti. U ovoj predstavi nema zastora na kraju.
Narod nema novaca i prosi od lopova koji ih kradu i otimaju im čak i budućnost njihove djece.
U državi nema ideja, a najgore je što nema ni nade da bi se stanje moglo popraviti. Narod je bez orjentacije, jer oni koji bi i mogli biti neka moralna okosnica šute kao zaliveni.
Za vjernike nema »doba kiselih krastavaca« piše Rafael Rimić u „Glasu Koncila“ i nastavlja:
Poznata je činjenica, koja je odavno pretvorena u uzrečicu: »Istina uvijek iziđe na vidjelo.« Ta je uzrečica plod čovjekove spoznaje da nužno i u sebi osjeća kako mora živjeti u istini i za istinu. Tu je istinu svaki čovjek dužan govoriti i zastupati u društvu i u vremenu u kojemu živi, na svakome mjestu i bez iznimke. Upravo istina i samo istina čovjeku i društvu čine dobro. Ili, kao što bi to rekao evanđelist Ivan, istina oslobađa. Oslobađa i čovjeka i društvo.
Da ne zvuči cinično mogao bi čovjek reći …bravo!!! Ali zvuči cinično, pa zbog toga spada u treću kategoriju uz prosjake i lopove. Jer Crkva znači ima recept u rukama, ali ga ne koristi. Ta istina tako željena i tako važna u ovome trenutku ne čuje se nigdje. Crkva nije govornik prosjaka.
Kisele krastavce jedu vjernici, dok kler ugodno živi od apanaže, koju im daje država.
Predsjednik države i dalje nastupa kao da vjeruje u svoje apostolate …pravdu i pravičnost. Ne znam o kojoj državi on to govori, jer su te vrijednosti odavno napustile zemlju. Baš kao što ni istina nije našla u Crkvi u Hrvata svoj dom.
Pravda i pravičnost i istina jesu vrijednosti koje bi pomogle. Ali njih u Hrvatskoj nema, kao što nema ni uvoznika, koji bi ih uvezao.
Predstava traje i dalje i može trajati do iznemoglosti i kolapsa. Da ponovim radnju još jednom:
Prosjaci prose, lopovi kradu, kurve se kurvaju…