OKUPLJANJE “MAŽURANIĆA” KRAJ SPOMEN PLOČE
tekst i slike: Sonja BRELJAK
Berlin/Članovi Hrvatskog kulturnog društva „Vladimir Fran Mažuranić“, koje na jesen ove godine, obilježava 30 godina rada i djelovanja, prigodno su se okupili s kraja protekloga tjedna na berlinskom groblju St. Michael. Stojeći uz upaljenu svijeću kraj nadgrobne spomen-ploče, članovi „Mažuranića“ su se ovom prigodom spomenuli hrvatskog pjesnika Vladimira Frana Mažuranića u povodu 82. obljetnice njegove smrti. Fran Mažuranić je, naime, umro u Berlinu, 20. kolovoza 1928. godine i pokopan je na groblju St. Michael.
-Neko vrijeme bio sam potpuno klonuo, dok sam sebi ne rekoh: “Ako čovjek u vodu padne, to još ne znači da se mora utopiti. Plivaj! Otada živim od književnoga svojeg rada. U tuđini! Pišem tuđim jezikom da ne ginem od nevolje, a našim da ne ginem od želje-samo što ništa hrvatskoga/do sada/ svršavao nisam:dvije tri riječi, pa u torbu. Iz nje sada vadim…Kako bih što prištedio, putovao sam. I zaborav tražih. Da sam tražio blago i bogatstvo, bio bih ga možda našao. Zaborava ne nađoh!, Tako je pisao Mažuranić o svojem, javnosti prilično nepoznatom berlinskom vremenu, u zbirci autobiografskih crtica „Od zore do mraka“, objavljenoj 1927. godine.
– Zašto se ne vraćaš kući? Nemam ja ni kuće ni kućišta! Razmetni Sin mogao se, nakon devet godina, vraćati kući. A ja ni poslije dvadeset i devet. Ali ću ipak doći. Doći ću, da još jedanput vidim domovinu svoju, i da se zauvijek!- s njom oprostim. Spremam se na svoje posljednje putovanje…A da prije umreš? Duša moja našla bi sebi puta!, piše Mažuranić.
Želja o putu u domovinu, za života mu se nije više ispunila. Umro je od srčane kapi u sobi na prvome katu kuće u Dieffenbachstrasse 67, u berlinskoj općini Kreuzberg.
A pisao je…“ne bih htio da me u tuđini zakopaju.“ Posljednja mu se želja, eto nije ispunila. Sahranjen je prije 82 godine, na berlinskom groblju St. Michael.
Pjesnikovi zemni ostaci preneseni su konačno s početka sedamdesetih godina u njegovo rodno mjesto, Novi Vinodolski. U Berlinu su potom 1974. godine, na groblju st. Michael, hrvatski radnici podigli spomenik na kojemu stoji:
„Ovdje je počivao hrvatski književnik, prognanik, putnik i lutalica Vladimir Fran Mažuranić. Oličio je sudbinu Hrvata tražeći van Hrvatske tvrdi kruh slobode.“
Pjesnikova duša našla je ipak svoj put do domovine. A berlinski spomen tu je da se naš pjesnik, iseljenik kao i mi, ne zaboravi! Tome doprinosi i posjeta članova „Mažuranića“ groblju i spomen ploči, u povodu obljetnice pjesnikove smrti. Spomenuše se pjesnikova lika i djela, izmoliše molitve za pokoj duše i upališe svijeće uz spomen ploču koja govori o hrvatskom pjesniku koji je 20. kolovoza 1928. godine umro u tuđini.
sehr andächtig. 🙂