Veronika Vere

Veronika Vere

Ostali su nam grobovi
da nas podsjećaju
na hrabre ljude.
Život svoj za nas su dali,
da nama ljepše bude.
Više od života i srca svog
nisu vrjednije imali!
A što činimo s darom?…

više

Veronika Vere
Odnijeli me vjetrovi
negdje daleko,
u neku drugu zemlju,
u neki novi kraj.
Uvečer kasno,
gled’o sam dugo
u nebo, zvijezde,…

više

Veronika Vere

Brzo je prošlo
moje djetinjstvo
u kojem sam
unatoč siromaštvu
i brojnoj braći
bezbrižno
nabijao loptu,
igrao se skrivača
i jahao trn
po zaprašenim…

više

Veronika Vere

Danas te draga moja Majko
ne molim za sebe.
Niti ću plakati pred Tobom
zbog tuge i bola
koji me uništava.

Božja je volja
da patim,
da nosim teret silnih grijeha.
Da živim život u suzama,…

više

Veronika Vere
Bila sam malo dijete
sa onim slatkim
nevinim osmijehom,
razbijenih koljena
bez tri prednja zuba,
ali sretna
jer tuga i brige
još nisu dotakli…

više

Veronika Vere

I ovog jutra
kao i svih ostalih dana
sjedim za stolom
pijem kavu potpuno sama,
i razmišljam.
O suncu u mojoj domovini,
toplom pijesku na morskim plažama,
o planini svojoj, u kojoj…

više

Veronika Vere

Upoznala ga je jednom,
tamo negdje na kraju grada,
krajem jednog napornog dana
u jednom osrednjem kafiću.
Sjedio je  za okruglim stolom,
sa prijateljima, na piću.
Pogled je podigao
svojih plavih očiju,…

više

Veronika Vere

Sjedim za radnim stolom,
preda mnom mapa života.
Na njoj ucrtani mnogi putevi,
ugažene staze,
osvojeni dvorci,
napuštene brvnare.
Idem dalje…..
Krčim šipražje i grmlje,…

više