Iz naše arhive/ objavljeno 29.11.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Reci, voliš li me?
Reci, čezneš li za ovom mojom samozatajnom skrovitom, tihom ljepotom ili više za onim ljetnim danima moje raskoši?
Ti – čovjek. Ja -rijeka.
Ljetos smo šetali zajedno, baš šetali, ti koračao ja te pratila, a sunce na obzorju crveno nas je pozdravljalo …
Ah, kolike sam uzdahe, patnje i brige do sad čula, osjetila, razumjela. I tvoje …sjećaš se, onomad?
Sad su sjene postale duže, nebo se tamno, bez crvena osmjeha, u meni ogleda. Nema šetača, pa i ti me rjeđe pohodiš, nekako samujem.
Čujem ti šapate, one koje volim čuti, riječi, stihove od nekud mi poznate (ah, da, puno su ih puta kraj mene oni …brojni oni …jedno drugom šaputali!) koje dijeliš sa mnom.
Šapućeš: Čekaj me i ja ću sigurno doći!
I ja čekam, uvijek na istom mjestu.
Ja, tvoja rijeka.
ČEKAJ ME
Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji.
I gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu, —
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
(Konstantin Simonov)
Jedna od najdražih pjesama ikad. Čekaj me i ja ću sigurno doći…
Oni koji se sudbinski trebaju sresti da bi bepovratno utjecali jedni na druge i srasli zajedno, srest će se, makar se cijeli svemir ispriječio. I nikad se zapravo ne rastanu, samo, eto ponekad treba iskapati više vremena, malo duže pričekati, do sljedećeg susreta. Zato je Čekaj me, jedini i najbolji put. Pa bili to Čovjek i Rijeka, Čovjek i Čovjek… Jer je Život, onaj iskonski, esencijalni, opojan poput mirisne plahte na suncu, nemoguće samo tako zaustaviti, izbrisati, ugasnuti. Zato, Čekaj me. Uvijek.
Tek kada netko ode vidis koliko ti je znacio!!!
Barica Sljivaric, Rijeka mog djetinjstva – TS “SIROK SOR”
Tobom Savo uspomene teku
na tu mladost lijepu i daleku.
Ljubavi su ostale za nama,
skrivene u tvojim uvalama.
Prva reakcija bi trebala biti na pjesmu, na tekst također, ali idem redom. Fotografija je fascinantna. Dugo sam je gledao. Ako kažem da je tekst čista petica ja to ne ocjenjujem školski, nisam profesor po struci, već sam ga tako doživio. A… ČEKAJ ME I JA ĆU SIGURNO DOĆI… je još… i ostat će na žutom listu papira, stranica 80, u knjizi NJENE SU MISLI PTICE u izdanjuu biblioteke Stil, Niš, 2002. Pjesma je svevremena. Čitava je kompozicija od fotografije koja opčini i zadrži dušu, preko prozne crtice koja duboko dotakne, do zadnje riječi Konstantinove pjesme – jedan lijepi dar.… Read more »
sve smrti me ubiti nece-nek kaze ko me cekao nije -taj je imao srece…
Prekrasna pjesma još ju pamtim iz srednjoškolskih dana a imam je i u antologiji svjetske ljubavne lirike…mi romantični