Svim suradnicama i čitateljicama čestitamo Međunarodni dan žena!
Uredništvo Hrvatskoga glasa Berlin
admin
TEK SLUTNJA TO JE
U dvorištu pod velikim odmorom danas,TESLA
Crtajući po stazi… na časak bješe stao,DREVNI SLAVONSKI OBIČAJI NA BADNJAK
Sutra je Božić, a gdje smo mi?
Iz naše arhive/ objavljeno 24.12.2015.
piše: Ivica Vlašić
Faljen Isus i Marija…! Kucilo se, macilo se, telilo se, ždribilo se, plodilo se, rodilo se… sve vam zdravo i čestito bilo, pilići pod plast, a kobo na hrast… pi pi pi pi piiii… Čestit Vam Badnjak, na Adama i Evu! I na dobro vam doš’o Božić, Isusovo porođenje… – tako bi kazivali mladi čestitari ‘položajci’ nekoć u cik zore na Badnjak, prema običajima u većini slavonskih sela……
DA NIJE TO MOŽDA LJUB…?
ZNAŠ, MAMA…
Berlin/ -Znaš mama, sutra je …veli mi kćerka danas. Ja upravo ronim po stihovima, po nekim drugim, onozemaljskim prostranstvima, pa odsutno odgovaram:SINIŠA GLAVAŠEVIĆ, VUKOVAR
Godine, dani, mjeseci, satiLJUBAV JE VJEČNA
Iz naše arhive/ objavljeno 10.05.2017.
„Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?“ (Siniša Glavašević: Priča o gradu 1991.)
Ana Smolković, studentica strojarstva, 22 godine, sudionica Susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru 2017.
Kako će mi objasniti odluku jednog 25 godišnjeg Jean-Michel Nicoliera, koji je napustio svoju obitelj, svoj dom, svoj život, da bi kao francuski dragovoljac došao u Domovinski rat, „Jer (je) misli(o) da im treba pomoći“ i koji je do kraja ostao u Vukovaru, gdje je i pao, bez obzira na mogućnost povratka u Francusku, jer je „to (bio njegov) izbor, i u dobru i u zlu.“. On se nije odreknuo sebe i svojih vrlina – ni kada je strah bio najveći.…
O DAJ MI BOŽE
o daj mi bože zefir sluhaVRNUL SE BUM NAZAJ
Od Emila se, čak i nakon njegova fizičkog odlaska s ovoga svijeta, može puno naučiti o iseljeničkom životu kojeg je u Njemačkoj živio više od 35 godina.
Iz naše arhive …objavljeno 29. svibnja 2011.
tekst: Emil Cipar
foto: naslovnica “Ono malo duše”, rad akademskog slikara Marka Kerna
U predivnoj pjesmi Zvonka Špišića “Suza za zagorske brege”, iseljenik pri odlasku iz rodnog kraja sa „pinklecom na plećima“, „knedlom u grlu“ i suzom u oku obećava bregima da: vrnul se bu nazaj.
Mogao je to učiniti pri odlasku. Tada je postojalo samo jedno značenje za povratak.
Ali što reći nakon više od trideset i pet godina provedenih u inozemstvu!?…