piše: Marija Juračić
Moj je unuk dobio komad iz školske zadaće jer je promašio temu. Što je on, osnovnoškolac, napisao na temu Moja domovina i zaslužuje li zadaća negativnu ocjenu, prosudite sami.
Moja je kći već dala svoj sud i rekla da bi none, kakva sam ja, trebalo zakonom zabraniti jer loše utječem na njenog sina, a zet je dodao da je malac na svoj dječji način preslikao ono što čuje od mene.…
Neki dan je kod nas popodne bio unuk jer su roditelji bili na poslu, družimo se tako češće i baš nas to veseli. Baka kao svaka baka, bojim se da dijete ne bude gladno (vodim se svojom potrebom za jelom), pa ga često nutkam nečim za jelo.
Nedjeljni ručak! Svi smo za stolom.
Voljela bih pitati čelnike što je s nama – nama koji smo u generacijskom rasponu između 50. i 65. godine, koji imamo ispodprosječne plaće, stambene kredite, koji smo nekako uspjeli djecu podignuti na noge, pa više nemamo poreznu olakšicu u vidu “uzdržavane osobe”?
Iserlohn/ Progalašenje najboljih radova međunarodnog likovnog natječaja na temu “Ruke su život – oči, misao, utjeha, glazba i priča”, ove godine kasni zbog pandemije.
Na fotografiji je Brigita r. Kuruc, Kraljeva (23.IX 1898 – 15.V 1987), udana Đanić, Solarova, sa četvorogodišnjom unukom Maricom Đanić (r.1947).