Ruža Zubac-Ištuk
Slušala sam harfu u noći –
svirali su mjesečevi prsti,
i nije mi bilo lako ne zaljubiti se
u vrijeme što prolazi kradom
nevidljivo noseći sve moje trenutke
složene na slikarevoj paleti…
Sonja Breljak
OTVORENA VRATA
Gle, otvorena su vrata nova.NEMOJTE ZABIT NAŠ LIPI JEZIK
U Hrvatskoj matici iseljenika je 12. siječnja projekcija dokumentarnog filma i otvaranje izložbe posvećenje hrvatskoj manjini iz Molise u Italiji.
Zagreb/ Udruge Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim i Jedna Musika iz Molise, u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika organiziraju projekciju dokumentarnog filma “docuMAJA” i otvaranje izložbe „Kako je lipo hoditi s one bane mora“ posvećene hrvatskoj manjini iz Molise u Italiji.
Projekcija filma “docuMaja” i otvaranje izložbe “Kako je lipo hoditi s one bane mora” bit će u petak, 12. siječnja 2024. od 18:00 sati u prostorijama HRVATSKE MATICE ISELJENIKA, na adresi: Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.…
SPOREDNIM ULICAMA
Nerado idem glavnim ulicama iako su neke nazvane po književnim velikanima. Gužva je i bučne su od mnogobrojnih automobila.NA POLA PUTA
Izgubih te na pola putaOSTAJE U SJEĆANJU
Danas je pokop pokojne Jadranke Dorotić. U 10 sati je misa u Katholische Kirche Mariä Himmelfhrt, Sakrower Landstraße 60, 14089 Berlin, a potom pokop na Dorffriedhof Kladow.
IN MEMORIAM/ objavljeno 22.12.2023.
Jadranka Dorotić (06.02.1949. – 16.12.2023.)
Berlin/ U berlinskoj klinici Havelhöhe, Spandau, u subotu 16.12.2023., u 74. godini života je, nakon kraće i teške bolesti, preminula Jadranka Dorotić.
Pokop pokojne Jadranke je u ponedjeljak, 8. siječnja; u 10 sati je misa u Katholische Kirche Mariä Himmelfhrt, Sakrower Landstraße 60, 14089 Berlin, a potom i ispraćaj na mjesto počivanja ovozemaljskog tijela, na Dorffriedhof Kladow.…
PRENJ PLANINA NIJE, DIVOVA JE KUĆA
Posvećeno akademiku prof.dr. Pavlu Fukareku, prof.dr. Čedomiru Burlici, Miroslavu Matoševiću, Ivici Kelavi, Branku Sajfertu.
piše: Milan Rajšić
Godina je 1972. Sumorno vrijeme u našim krajevima. Ponešto zbog toga što sam, ne upisavši se na Građevinski fakultet u Beogradu, bio prisiljen s dvadeset nepunih, dijeliti isti krov s mojim roditeljima i sestrom, izazivajući bijes moga oca, ustajući dosta kasno, a dolazeći kući jako, jako rano.…
Oj, more, bistrino uma
Anastazija se dobro osjećala u tom okruženju. Godinama je nitko nije nigdje pozivao, a onda je stigla pozivnica na reviju skupog nakita. Na taj ekskluzivni društveni event bili su pozvani samo gosti za koje se znalo da posjeduju i kupuju takav skupocijeni nakit.… 
Letimo,