Između povijesne stvarnosti i nacionalne mitologije
piše: Ivica Košak
U ovom radu analizira se povijesna figura kralja Tomislava, s naglaskom na kritičku evaluaciju izvora iz ranog srednjeg vijeka i reinterpretaciju njegove uloge tijekom 19. stoljeća. Poseban fokus stavlja se na mehanizme stvaranja nacionalnog mita u kontekstu hrvatskog narodnog preporoda. Cilj rada je dekonstruirati narativ o Tomislavu kao prvom hrvatskom kralju kroz analizu izvora, povijesnog konteksta i kasnijih ideoloških aproprijacija.
Lik Tomislava, koji se u hrvatskoj historiografiji često uzima kao prvi okrunjeni kralj Hrvatske (925. g.), predmet je dugotrajnog znanstvenog interesa i političkih instrumentalizacija. Suvremena historiografija pokazuje da je njegova titula rezultat složenih političkih, vjerskih i ideoloških procesa, koji kulminiraju u njegovoj mitologizaciji u 19. stoljeću (Goldstein, 1995).
Ovaj rad polazi od teze da je mit o kralju Tomislavu proizvod kulturnog konstrukta, više nego zrcalo povijesne stvarnosti.
Povijesni izvori i njihova interpretacija
Glavni izvor koji spominje Tomislava jest pismo pape Ivana X. iz 925. godine, u kojem se on oslovljava kao rex. Međutim, kako ističe Fine (1991), u srednjovjekovnoj diplomaciji titula rex nije nužno označavala institucionalno priznatu kraljevsku vlast, već je često služila u funkciji diplomatskog laskanja i političkog pritiska. Osim toga, pismo je dostupno tek u kasnijoj kopiji iz 13. stoljeća, što dodatno umanjuje njegovu autentičnost i interpretativnu vrijednost.
Nadalje, bizantski izvori Tomislava nazivaju isključivo archon, što sugerira njegov status kneza, a ne kralja (Živković, 2008). Ne postoje ni numizmatički ni arheološki dokazi koji bi potvrdili krunidbenu ceremoniju, što dodatno potvrđuje sumnje u postojanje formalne kraljevske titule.
Geopolitički kontekst 10. stoljeća
U vrijeme navodne Tomislavove vladavine, područje današnje Hrvatske bilo je poprište sukoba između Bizantskog Carstva, Prvoga Bugarskog Carstva i Papinske države. Papa Ivan X., kako navodi Živković (2008), koristio je titule poput rex kako bi učvrstio političke saveze protiv bugarske ekspanzije. Tomislav je u tom kontekstu vjerojatno predstavljao regionalnog vođu čija je politička važnost proizašla iz sposobnosti balansiranja između velikih sila.
Mitologizacija u 19. stoljeću
Tijekom hrvatskog narodnog preporoda, posebno kroz djelovanje Ilirskog pokreta, Tomislavova figura dobiva novu dimenziju. On postaje simbol političke i kulturne autonomije te kontinuiteta hrvatske državnosti (Goldstein, 1995). Ta reinterpretacija oslanjala se na selektivno čitanje izvora, pri čemu se papsko pismo uzimalo kao dokaz formalne krunidbe.
Kao što napominje Budak (2007), historiografija 19. stoljeća često je oblikovala povijest prema potrebama aktualnog političkog trenutka. Tomislav je tako postao “retroaktivni” kralj, upotrijebljen za legitimaciju prava hrvatskog naroda na samostalnost unutar Austro-Ugarske monarhije.
Kritički osvrt: Mit kao povijesni konstrukt
Suvremena znanost sve više ističe potrebu za kritičkim razgraničenjem između povijesnih činjenica i ideološki motiviranih narativa. Curta (2006) upozorava da su ranosrednjovjekovni “kraljevi” često bili lokalni vođe čiji se status prilagođavao kontekstu. U tom smislu, Tomislav se mora razumjeti kao politički akter ranog srednjeg vijeka, a ne kao vladar u feudalnom smislu riječi.
Dekonstrukcija mita o kralju Tomislavu ne znači negaciju njegove povijesne važnosti, već poziv na znanstveno utemeljen pristup srednjovjekovnim izvorima. Mitologizacija njegove figure u 19. stoljeću bila je funkcionalna u stvaranju nacionalnog identiteta, ali istodobno zamagljuje stvarni povijesni kontekst. Kritičko promišljanje izvora i historiografskih narativa ključno je za razumijevanje složenosti hrvatske povijesti.
Literatura
- Budak, N. (2007). *Prva stoljeća Hrvatske*. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
- Curta, F. (2006). *Southeastern Europe in the Middle Ages*. Cambridge: Cambridge University Press.
- Fine, J. V. A. (1991). *The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century*. Ann Arbor: University of Michigan Press.
- Goldstein, I. (1995). *Hrvatski rani srednji vijek*. Zagreb: Novi Liber.
- Živković, T. (2008). *Forging Unity: The South Slavs between East and West 550–1150*. Belgrade: Institute of History.