događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sjećanja na Baranju
piše: Milan Rajšić
“Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.”
Ovu rečenicu iz Kunderine, Knjige smijeha i zaborava, izgovara Mirek glavni junak romana.
Ovaj životni princip svakodnevnog prisjećanja na događaje u proteklim desetljećima, prakticiram redovito, svakoga dana.
Kundera u svome romanu nudi i matematičku formulu za sjećanje koju ja ne koristim, već se mučim s pojmom sjećanja između …
Podrška djeci s poteškoćama
tekst i foto: Slavica Jurčić
Moj dječak je odrastao, postao je zreliji, pametniji, ali on je u svojoj duši dIjete, ono nevino, čiste i neiskvarenE duše.
Kao mali imao je kroničnu astmu koja ga i danas pati. Sve ove godine mi smo mu pokušavali olakšati život.
Dvije godine je boravio u Crikvenici na talasoterapiji. Iz kuće smo izbacili tepihe, imamo antialergijski usisavač, centralno grijanje.
Ipak, ova zločesta bolest dolazi iznenada, kada se najmanje nadamo. Uvijek se sjetim riječi jedne liječnice: “Od astme se umire! Mi se moramo prilagoditi njoj a ne ona nama.”
Ove zime je Domagoj išao na gradske bazene, na terapijsko plivanje. Paraolipijski klub ima divnog trenera, Davora, koji s djecom i osobama s poteškoćama strpljivo radi.
U Klubu je s djecom radila i Maja Mišić, djevojka koja ima veliku volju i snagu pomagati drugima. Ona je u Viber grupu poslala upit, želi li netko ići na Vir na ljetovanje. Bila je subota, nitko se nije javio, ja sam ju pitala može li ići obitelj iz Petrinje, ali ova obitelj nije mogla ići. Tata Goran je promijenio firmu, kuću u Petrinji treba urediti, djeca još idu u školu.
U razgovoru s Majom i Goranom Vickovićem (organizator inicijative) s Vira, saznajemo da oni svake godine daruju 2 ljetovanja za djecu i obitelj djece s poteškoćama. Pitala sam za nas, tata, Domagoj i ja, majka dječaka sa 100% tjelesnim oštećenjem.
Termin je 10.6 -17.6 pred sezona, Bobovik , Vir, apartman u prizemlju, Elio Kuraja nam plaća smještaj kod Đanija Čvangića, apartman ima 3 zvjezdice.
Elio Kuraja je ugostitelj koji ima Snek bar Bolero. Svaki dan nam dostavlja ručak, i već prvi dan nakon dolaska sa plaže dostava nam donosi prvu porciju.
Domagoj je pojeo sve, to je znak da je Elio Kuraja vrhunski ugostitelj i domaćin.
Sve ove godine ovi mladi ljudi Goran, Đani, Elio rade na promicanju turizma na Viru. Svi oni su porijeklom iz Slavonije, žive ovdje i vole svoj Vir.
Na Vir se autocestom od Slavonskog Broda stigne za 5 sati.
Zavoljeti Jadran, ljude koji tu žive, grade i pomažu ljudima poput nas, obitelji djece s posebnim potrebama. Treba biti zahvalan, ovo su za njih vremena puna iskušenja , izazova, ali znam da su oni jaki, njihova djela nam pokazuju da ima nade.
Prvi dan u moru primjećuje Domagoj “Pametne male gadove” tako naziva morske ježeve, koji pokazuju da je more čisto, stavlja masku i peraje te roni poput neke ribe.
Kao majka dječaka koji pati od tjeskobe, anksioznosti i depresije vjerujem da će ovaj odmor napuniti baterije mojem Junaku, da nastavi svoj studij.
Za dobra djela je potrebno malo, ali potrebna je i velika volja. Sve to nam daje nadu u ljude, male ljude za velika djela.…
Deset zlatnih pravila u odgoju djeteta
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Svatko od nas teži tome da bude što bolji roditelj svome djetetu. Svako dijete je individua i svaki odnos između roditelja i djeteta je različit pa vrlo često nema smisla slijepo se držati nekih univerzalnih savjeta. Ipak, postoje neka pravila kojih bi se svaki roditelj kojem je stalo do dobroga odnosa s djetetom trebao pridržavati….
1. Nikada ne udarajte svoje dijete
Svaki roditelj zna kako ga dijete može izludjeti i dovesti u situaciju kada poželi udariti ga po guzi, no nemojte si dopustiti da to doista i učinite. Maknite se od djeteta, umijte se hladnom vodom, vrištite u jastuk… Pokušajte potrošiti nakupljenu negativnu energiju na drugi način koji ne ugrožava vaše dijete.…
Poštovani, u prilogu šaljem članak i fotografije koje će biti objavljene na stranicama OŠ Kajzerica. Zabilježen je trenutak uručivanja posebne diplome (Međunarodnog likovno-literarnog natječaja na temu “Ruke su život…”, op.u.) za Ivana Rešetara, našeg Ivančeka. Do neke nove suradnje, puno pozdrava šaljemo iz Zagreba…
piše: Andrea Bosanac, učiteljica, OŠ Kajzerica, Zagreb
Više od dva desetljeća hodam školskim hodnicima. Njima prolaze mnogi učenici. Svaki sa svojim mislima.
Svakoga od njih karakterizira njegova površina, ali i čudesna dubina. Doživljavam ih kao more.
Ako gledam samo površinu, mogu li spoznati što krije njihova dubina? Ne mogu. Ona je puno snažnija, iskrenija, traži biti otkrivena…
I zato je važno otkrivati, tražiti, davati priliku. Ponekad se odmaknuti od površine. Pružiti ruku ljepoti morskog dna.
Hodnikom škole u kojoj radim, korača i dječak Ivano. Ivano, čiju smo stvaralačku dubinu otkrili kroz njegove napisane stihove, kroz njegovu Pjesmu o rukama.
Ivano je učenik 5. b razrednog odjela OŠ Kajzerica iz Zagreba. Jedan je od 23 mlada znatiželjnika koji svakodnevno daje najbolje od sebe iz svoje pete klupe do prozora u učionici broj 8.…
U Vukovaru rganizirana izložba radova s međunarodnog likovnog natječaja na temu: „Ruke su život…“
priloga: Ante Karačić
Vukovar/ Udruga Vukovarski leptirići drugi puta sudjeluju na našem natječaju zahvaljujući angažmanu učiteljice Tine Stojanović.
Učešće je bilo uspješno jer je oba puta bilo i nagrađene djece.
Djeci je to jako puno značilo. Sama obrada teme pa crtanje i na kraju nestrpljivo čekanje rezultata. Zato smo i odlučili da oni ove godine budu domaćini izložbe.
Izložba je bila zamišljena na sljedeći način. Izdvojili smo dio radova i to iz: Rumunjske, BiH, Madjarske, Vojvodine te iz Slavonije i Srema.…
piše: Mirela Bajlović-Marasović
Unatrag zadnja dva tjedna mi odlazi i dolazi potreba za ovim tekstom.
Uhavati me želja da pišem, zatim popusti i što više vremena prolazi to mi se sve više čini da Ti, dragi Emile, imaš opet svoje prste u tome…
Ne znam kud će me odvesti ovo što mi se nameće…što želi biti napisano, ali… ajmo iz početka… od one subote, kad sam s prijateljima i obitelji bila u zoološkom vrtu u Karlsruhe.…
Autor: Emil Cipar
Übersetzung aus dem Kroatischen: Mirela Bajlovic Marasovic
foto: Sonja Breljak
Man könnte behaupten, diese Geschichte habe nichts mit der kroatischen Diaspora gemein. Dennoch werde ich sie erzählen, du kannst dann selbst entscheiden. In allen Fällen ist diese Geschichte ein Teil von mir und ich wiederum bin mit der Diaspora verbunden…ich bin ein Teil von ihr.
Vor kurzem habe ich meinen Garten in Bartolovci gepflegt. Bartolovci ist ein Dorf nördlich von Brod. Hier bin ich aufgewachsen, hier liegen meine Eltern begraben, und wahrscheinlich werde auch ich hier begraben werden. Ich habe 35 Jahre lang in Deutschland gelebt, nun lebe ich in Slavonski Brod, in Kroatien.…
Ni jednog časa ti nisi sama,
U polusnu prilaze mi
Gledam,