Marica Žanetić Malenica
Kalendar kazuje dane sjećanja, srce ih prepozna
neku davnu, u crno zavijenu bol podgriju
l’ ožive radost u šarenu halju odjevenu
dani sjećanja
varljivošću svojom golicaju mi misli
izblijedjelim slikama iz albuma pričaju mi bajku
po onom…bilo jednom davno u tvom životu
dani sjećanja
dušu mi namaču u mračnom bunaru tuge
i uvijek ispočetka suze cijede
na meku mahovinu kojom je vrijeme obavija
a opet
kao umjetno cvijeće varljive ljepote i bez mirisa
što izdaleka živim se čini
dani sjećanja
konstrukciju života drže mi cijelom
u temelje njegove k’o zvijezde utisnuti
kazuju mi da bilo je što više nije
da nisam više što bila sam nekad
da jednom neću biti ni ovo što sada sam
tek poneki dan sjećanja u životima drugih