Dragan Gortan
dirala je moje pjesme
splela se u moje rime
nije znala da se ne smije
da će nemir dobit s time
sad se sama sebi čudi
kako ćuti pjesme moje
dok se noću s pjesmom budi
šapće duša… prekrasno je…
08 POEZIJA
APNEJA
HLADNA TIŠINA
Ivan Dobra Žirjanin
Ki će mi povidat kojukor besidu
ako se otvoru vrata crne kuće:
je li bar bravinci još lizu po zidu?
i je li kâ maška prejinu još suče?
.
Ima li, zaboga, ikoga uza me
ki zna je li ruža jošće pušća kljice?
i je l’ joj ka’ fali ovo moje rame?
i ‘oću l’ joj ika’ pogladit latice?
Baren da pošaplje prijatelj mi niki
di je ruža moja i komu mrljuše?
Nide čuti nikog, nide traga viki;
samo glase slutin u dnu svoje duše.
Mrtve je skaline pokrila prašina,
a na mon ramenu – hladna je tišina …
TUZLANSKA BALADA
TAKO UMIRE VRIJEME
GDJE SI
OTOCI KO KUĆE
ŠUTNJA ĆE HRVATSKU DOĆI GLAVE
Šutimo…,MALA PRIČA S PUTOVANJA
“Čovjek sve izdrži kad je prisutna ljubav.”
piše: Slavica Sarkotić
Berlin-Zagreb/ Na stolcu do mene, dijelio nas je samo prolaz, sjedila je žena, Njemica, po godinama rekla bih starija od mene.
Ušla je u autobus čini mi se u Dresdenu, pogledala broj mjesta i sjela pored gospođe za koju sam kasnije saznala da je Hrvatica kao i ja.
Vrijeme je prolazilo u tišini, čulo se samo drndanje kotača i šum kiše kako udara po staklima jer kišilo je negdje između Dresdena i Praga.…
