Iz naše arhive/ objavljeno 19.05.2011.
Marijana Dokoza
Ostavi me dragi, ostavi me
Tamo gdje si mi pisao pisma puna snage
Ostavi me u traženju svom
Onamo me pošalji
.
Na ramenima noći, ostavi me
Bit ću sretna i ogrnuta sjetom
Ali ipak ostavi me u glasovima njenim
Budnim ću je očima pratiti:
Ostavi me dragi, ostavi me
U metafori mojih iluzija
Vidiš, zamišljena jesam, ne mogu ti kriti
Ali brzo će nestati u maštanjima
Ostavi me dragi, na ramenima noći
nisam ti obećala vječnost
Možda s nekom drugom, letjeti budeš
Sad znam da tvoje je s njom
Ostavi me dragi, ostavi me
Na ramenima noći ostavi me
Snivati ću i prebivati u njoj
Dok mi jantari ne probude misli
Ostavi me dragi, ostavi me
U mršenju mojih misli
U ovoj divljoj, vatrenoj noći
Ostavi me dragi na ramenima njenim