Ivan Dobra Žirjanin
Parića san ča bi u valižu stalo:
par gač, ništo košulj, kapu i postole,
šudare na cvite, i libro još malo.
To su sve te, majko, moje puste kole!…
08 POEZIJA
BODULINA
Tuče bura,TIHI KORIFEJ FINIH TKANJA DUŠE
Osvrt na poeziju Maje Šiprak
autor: Nikša Sviličić
Jednom je netko mudar rekao da je za pisca najteži trenutak na svijetu onaj kada s milijun ideja u glavi nepomično stoji s perom u ruci, pognut nad mramorno bijelim i turobno praznim papirom i pokušava otpočeti svoje putovanje. Taj majeutički moment uoči velikog praska kreativnosti koji uslijedi je uistinu bolan na emotivnoj, poetskoj i ljudskoj razini. Nešto kao element sramotnog razgolićenja svojih nimfi pred hordama štilaca raznih namjera pred kojima tako lako otvaraš dveri duše i pozivaš ih na konak u najdubljim odajama sebe.
Možda je ipak najbolniji onaj trenutak kad shvatiš da je sve što se krije po mračnim odajama Tvoje svijesti i ono čime se samozadovoljno ispunjaš, razmišljajući kako će to biti sjajna pjesma ili roman, zapravo balon mentalne wannabe sapunice boje…
UVIJEK KAD NA TEBE POMISLIM
Maja Šiprak
Kad na tebe pomislim
dozovem u sjećanje cvijet oleandera
miris
kojim si me ovjenčao poljubivši me
prvi puta nasred ulice
uinat znatiželjnim pogledima
kad na tebe pomislim vidim pučinu
plavetnilo pretočeno iz tvojih očiju u more
koje se pjeni i na krijesti vala
nosi tvoju ljubav iskrenu
tako predanu i nevinu…
Otjeraj noć i upali svjetlo
Netko je početkom prosinca isključio
Boje ljubavi na paleti miješam,
Ni jednog časa ti nisi sama,
U polusnu prilaze mi
Gledam,