SUNOVRATI

William Wordsworth (7. travnja 1770. – 23. travnja 1850.), pjesnik engleskog romantizma,izrekao je značenje poezije kao spontano prelijevanje snažnih osjećaja, a svoj doživljaj svijeta i trenutka jednog proljetnog dana pretočio je u stihove ove prelijepe pjesme.
Prepjevao: Luko Paljetak
Samotan sam ko oblak luto,
Što lebdeć’ i brijeg i dol hvata,
Odjednom spazih mnoštvo žuto,
Obilje zlatnih sunovrata,
Uz jezero pod stabla skriše
Oni se s vjetrom što ih njiše.
Redom, ko zvijezde pune sjaja
U mliječnoj stazi što se broje,
U nizu kojem nema kraja

više

SUZE RATNIKA

 Stipo Lučić  
Još ponosna i gorda ratnička je bit,
iz ranjene duše otima se krik.

O nado, o ljubavi, o mila,
radosna čežnjo, ratničkih dana.

Zar jedinu moju Hrvati sad biju?

Udaraju naši, podrumski junaci,
pucaju u leđa ratniku heroju.…

više

KESTEN ISPRED CRKVE

Gibarački  soneti         

Slavko  Žebić
Zar su tol´ka ljeta prošla? Kada prije?
Mjesec zasto ko i onda, stao iznad božje kuće
Srpanj već je, žega, sparno. Žito zrije,
pod kestenom mi smo opet, kao nekad, kao jučer.

Trajalo je kratko, šteta. Dan, dva prije tvoje prošnje
noć je tiha. Preko puta Pava Porčin gleda s trijema.
Mjesec zasto iznad tornja, obasjao stare krošnje.
Mladi se i noćas ljube, ja sam tu, al tebe nema.…

više

ZAGLEDAN

Mirko Popović
Pogled bi sam otplovio
Da bisere tvoje probudi.

Ako su na starom mjestu
Zvijezde iz dubinâ,
Ako je noć kristalna,
Barkom vremena doći ću,
Da ljubav ne zaboraviš
Rođenu iza naše Gajine,…

više

BLAGO NAŠIH NAVIKA

Ljerka Varga
Biseri našeg plavog mora, svi koralji
Blaga moje drage domovine, svijetlo sunca,
Sva zlata vrijednim rukama ubrana
Pripadaju nama, žiteljima njenim, vjekovima.

Sva crnica, sav kamen planina, svi snjegovi visina,
Svi križevi posijani I oni postavljeni na raskršćima,
Svi mirisi borova, svijeće adventa, postojanost,
Pečat su naše prisutnosti na ovim stazama.…

više

POSTAJA XIII.

Roko Dobra

Dok Te skidaše i s Golgotom plačem.
Večernje neke izdužene sjene
unašaše strah i u moje zjene.
Ljubav spram Tebi, da ne vrati klâče,

budnim me čini, a nebo se sleglo;
krvavo krdo pobježe bez traga,
umjesto Tebe, vukuć svoga vraga.
(Samo da Planet ne bude im leglo!)…

više

PRĨČE ZA DOBRANUÔĆ

Dubravka Borić
Kad spȁt mõlo Mãre griẽ,
rukuõn glãdi mãteri obrãze
i rûku non stĩšće.                       
Slȕšo kakȍ mãter prĩčo prĩče.

Dvî non prĩče isprīčãla.
Na puô trȅće                                
Mãre je zaspõla,
a mãter zaknjãla.

…………………………………………………….

spȁt – spavati
mõlo – mala
griẽ – ide
non –joj
puô – pola
zaknjȁt – „ubit oko“, zaspati samo tren…

više