Roko Dobra
Jutros su ptice čudnim svojim letom
podsjećale na tvoje naravi;
jutros su ptice svakim svojim kretom,
podsjećale i na zov tvoj varavi.
Preveć je mraka i za siluetu.
Obzorje zjapi k’o glagoli mrtvi;
na tornju zvona zovu u duetu:
Poklonimo se svi nedužnoj žrtvi!
Pa dok si najzad, poražen, u bolu,
osluškujući moćnih valova hûk,
gledao dragu samotnu i golu,
s neba se blago spuštao zvijezdā mûk.
Tako je lijepa među svim ružama!
Tako je slijepa među svim ženama!
Hvala ti srcem, izuzetna i draga urednice Sonja!