Sven Adam Ewin
Ne traži nebo između ptica,
Jer tamo nije njemu dom.
Skloni taj nestašni pramen s lica,
Da bljesne nebo u oku tvom.
Dok hvataš leptira koji bježi,
Zastani na čas. Otvori dlan.
Na dlanu tvome on već leži,
Crtama dlana urezan.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Uoči velikoga tjedna
(Posvećeno hrvatskom književniku Josipu Pupačiću)
Vanja Škrobica
u krvi i plaču rodila me mater moja i križ otaca moji nastavja gorit u meni;
besida se Tvoja time ispunjava i proročanstva mudrih proroka;
suđeno mi je ići puten čovičnin bačen san u plamen gorući jezik;
od rođenja razapeti su duša i tilo moje;
borin se u međuprostoru Neba i Zemje, vičnosti i prolaznosti:
Iz naše arhive/ objavljeno 16.02.2011.
Sonja Smolec
Danas sam tako umorna
od ljudi koji nemaju živaca
čekati autobus koji kasni,
i čekati doktora koji će također zakasniti.
Dok čekam ispred ambulante
pročitat ću novine, dvaput,
u oba smjera od prve do zadnje stranice,
da ubijem ovo prazno vrijeme…
tekst: Slavica Sarkotić
Gledam seriju “Francusko selo” o jednom manjem mjestu u Francuskoj tijekom njemačke okupacije u 2. svjetskom ratu.
U tom mjestu žive uglavnom dobri ljudi: gradonačelnik koji je ujedno i liječnik, zatim je tu šef mjesne policijske postaje koji pomaže pokret otpora, tu su trgovci, mešetari, učitelji, zanatlije, vrijedne kućanice, švelje, tajnice.
Komentar na prilog Gradnja soneta
Dragica/ 31.03.2019./ Ne mogu ostati ravnodušna na duhoviti sonet tajanstvenog pjesnika. Ne činimo li svi slično sa svojim pjesmama, režemo i siječemo nepotrebno, odbacujemo bezvrijedno. Ono što je zanimljivo u ovom sonetu je bogatstvo lirskih slika koje se nižu pred očima dok čitam: „Neke me mame grudima. Neke bokom;…..No ja ih mjerkam kao trgovac stokom“. ili: „Neke su vezane u zajedničku snopad;…Višak okljaštrim po pravilima struke;
Reslovi idu u medicinski otpad.“…