događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
ZIMA U VLISSINGENU
piše: Božica Jelušić
Vlissingen/ Početkom prosinca grad je osvanuo u rijetkom, brzotopivom snijegu. Rastrgane krpe ostale su uz obalu: Ribareva žena drži na prsima bijeli plaštron,a vitez de Ruyters ogrnuo se moher-šalom, kao za tajni ljubavni sastanak. More je apsolutno predivno, no vjetar brije kao po zapovijedi, u oštrim naletima. Tanka kozica u podočnjaku puca mi od studeni, brideci poput zareza nožem.
Gledam u vodu, nalik na uzbibana leđa mitske nemani, koja se…
piše: Božica Jelušić
Kao i ljudi, mjesta imaju svoju energiju, magnetizam, neodoljivost. Budim se u Vlissingenu. Pogled na kuću preko puta, boje crne čokolade. Vec tri godine tu je isti laneni zastor s naslikanim pticama. Jedne slijeću, druge se uzdižu, treće postrance, nakrivljena vrata, motre prolaznike u kaputima, salovima, kapama. Dolazi zima, modrilom opuhuje okna. Zastor se već tri godine ne pomiče ni milimetra.
Živi li ovdje itko? Da iznajmim sobu, možda, promijenim zastor, pustim ptice odletjeti? Da obiljezim teritorij nekom gestom i akcijom, pothvatom, ili da po navici pustim da me vjetar kao list ponese iznad gradskih krovova, i preda moru, velikoj kolijevci u kojoj se Život i smrt sastaju kao dvije ruke u zagrljaju ……
piše: Božica Jelušić
Kao i sve ptice selice, i ja se pomičem s početkom zime daleko od gnijezda. Vuku me sive i plavkaste daljine, šume striborovske, jezera, tornjevi, sure stijene iznad oblaka, prokvašeni gobleni jesenskih travnjaka, brezika i topolika, s majurima i selima skrivenim u prodimljenomj pozadini. Kad vidim u visinama klinasti ideogram divljih guski, mašem im iz jurećeg automobila, kao bliskim porijateljima. Promakne neki dvorac na izbočenoj litici, prhne zastava, prođemo četiri države, i tek prije samoga cilja utonem u san. Dotrajala baterija, premda ne i radoznalost za svijet i njegov šaroliki vrvež. Kad sutra otvorim oči, što ću prvo ugledati?
Sretan put! I piši nam draga Božica …gorimo od radoznalosti …otvorivši oči, što si prvo ugledala?! (Uredništvo)…
… (PROSINAČKA)
Božica Jelušić
Ni hrast ni orah ne drže nam stranu.
Narodu gljiva pripalo je carstvo.
Umjesto ruke, hvataš mrtvu granu.
Što bješe ljubav, sad je pomodarstvo.
Ne čujem drozda, carića ne vidim.
Ne pamtim više riječi pouzdanja.
K sjeveru idem i na vjetru bridim.
Za koga oganj plamsa ispod panja?…
– I tako, čovjek piše roman kao da kuću zida, od temelja, zidova, prozora, potkrovlja… A dođe dan kad ga treba “krstiti”, i to je kao onaj Cesarićev “KROV…visok i svijetao¨. Možemo ga postaviti samo zajedno! To je najsvečaniji trenutak i događaj! ...tako je zapisala hrvatska pjesnikinja Božica Jelušić ovih dana, netom prije promocije novog romana naslova “Čišćenje globusa”. I mi, daleko od vrela dragoga hrvatskoga jezika, dobijamo divne odjeke novih i uvijek iznova poticajnih djela hrvatskih pisaca i pjesnika. …
