Djoko Erić
Sve sam zapustio radi pjesme
moje njive su ostale neuzorane
i ambari prazni
krov mi prokišnjava
a djeca su od gladi
izgrizla duvare iznutra
žena me je ostavila
odlazeći sa mlinarom
ostavljajući bijele tragove po kući…
08 POEZIJA
U REGISTRATURI
Sven Adam Ewin
Prvo zapalim prozu. I prozu i svu njenu
Fabularnu strukturu (eksplicitnu do bola).
Pa potom poeziju: praznu i uvijenu
U sedamsto i sedam… plus sedam staniola.
I sve na stolu palim. Sve gori u plamenu.
Da ništa ne ostane – ja skidam se dogola.
Moj pepeo će vjetar otpuhati u trenu
I sav taj slatki nered: intimu s moga stola.…
JEMA BESID
NAŠA DJECA U DALJINI
ČUDO LJUBAVI
OČI ZEMLJE
PUT RAŠČIKE
POEZIJA JE OPET NA DJELU
tekst: Ivan Babić
Ovih dana, gledajući, prateći, upijajući energiju i snagu svega što se događa oko naših d(j)ečaka što trčeći za loptom osvajaju svijet, sjetih se svojega tate kako je krampom kidisao na kamen, na stijene što smo ih zvali – živci (pretvrdi, s dubokim korIjenom u našemu kamenjaru).
Snažnim, neumornim zamasima tražio im je “žilu” i postupno odlamao kružeći oko njih… evo, to je slika koja mi se vraća, koja mi se nameće dok gledam igru, borbu, okršaje, naših d(j)ečaka…