piše: Božica Jelušić
foto: B. Kukurin
Nekako me rastužuje ova “pomama za ljepotom”, hrljenje pod nož i igle, da bi se zadržala slika lažne mladosti i nahranio kompleks Doriana Graya, star koliko i svijet. Priznajem da i sama nisam imuna na strah od starenja, da vidim sve nevolje toga statusa i unaprijed računam da neću predugo živjeti, zbog nelagoda koje kasna dob u čovjeku izaziva.
Strašno je biti star, no valja se pripremiti, pomiriti, staložiti i proći kroz to iskustvo otvorenih očiju. To je strah od ružnoće, nemoći, opadanja, …
Dani sviću,
Ova se jesen grči bolesnija od prošle
Ima riječi koje lete
Sve je na vama različito
Jutros me nešto srce stišće,
Noćas,
Trčim ti svaki dan
Negdje visoko na dlanu nebeskoga mira
Što to ne mogu uhvatiti