Možda sam i previše Suncu i proljeću pjevala,
rano djetinjstvo i mladost naglas iscvrkutala,
još mi se i o jeseni života pjeva, nije šala.
Sebi u bradu šapnem: Bože, za sve hvala!
.…
Pusti me da se probudim negdje
gdje nema ni jutro,ni veče,
ni popodne, ni zimu
Nek nema ni sat
ni dvadeset i četiri sata
Bolje da sam negdje izvan vremena,…
Biti
Sad praznoruk
Ako te sinek čakala ne bum
Da budemo načisto:
Malom jeziku plaćam danak,
Oči siromaha pune straha
Možda sam i previše Suncu i proljeću pjevala,
Pusti me da se probudim negdje
Po tko zna koji put