Prvonagrađena priča s ovogodišnjeg Hrvatskog sabora kulture.
autorica: Jelena Stanojčić
Kad se moj čo’ek zadnji put vratio kući iz Njemačke gdje je radio veli on meni zašto se ti ženo ne bi spremila i pošla sa mnom u Njemačku, tako ćemo prije zaraditi pare da se odvojimo iz te zajednice i da počnemo samostalno. Kad je on to meni reko nisam cijelu noć oka sklopila. Kako ću, jadna, ostavit njih dvoje, još su maleni, svu noć sam mislila. …
Jednom dođe dan kad jedan susret izbriše
Stvarala sam te od vjetra i hridi,
kako da živim ovako… zemaljski suludo dijeljen
Između oblaka gube se sjećanj
Sanjala sam jednom, kao i djevojaka većina,
Trči, Gloria, trči
S godinama mi zaostaju osmijesi s lica