Jutros sam pod stari orah stala
U staru kamenu kuću se zagledala
Kao travka na vjetru zadrhtala
Tu su naši dragi pradjedovi za nas život stvarali
Zidali, orali, kopali, rijetko odmarali
Kako zakoračih preko djedova kamenog praga…
Na karti života timbar su o´ zlata
materine ruke u tistu i vrile fritule,
razbivena kolina,
ukredene trišnje i smij,
ćaćine mirne riči i brižne pištule.…
Ti, plavo more u više nijansi,
što dijeliš se u bojama svojim,
u galopu ruke svoje širiš,
k meni hitaš.
Zastaneš pa se opet zaletiš,
šumeći se pjeniš.…