Dubravka Borić
Svȕkud
vônka
bĩlo
tišinȁ.
08 POEZIJA
SABRANA BJELINA
MORE U DUŠI
Roko Dobra
Višnji McMaster
pred noć rekoh moru: zaspalo si, more?
a umorno more tek se na tren prene;
bližeć mu se, dodah: dugo je do zore!
a pospano more leđa mi okrene.
zatim rekoh moru: igrajmo se, more!
a more, bezvoljno, dublje u san krene.
strgnuv čipku s mora, zaredam ukore,
a more, prkosno, naglo nekud skrene.…
SAKUPLJAM RIJEČI
piše: Ljerka Varga
Riječi sakupljam, ko korijenje kišu
Dok vrijeme k’o da stoji, a oblaci dišu,
tišinama večeri i magle se vuku
Samo korak šušti, poznaješ po zvuku.
Možda mi misli grade slike riječi,
Pa trebaju vrijeme, do papira prijeći
već košare pune, svih dobara stoje,
A srce kuca snagom i pjesmu poje.…
POSEBAN DAN
MORE
MALI VUK
JOŠ SE OKO ZACAKLI
HRVATSKI BOŽIĆ
ZVIJEZDE PADALICE
piše: Ljerka Varga
Bio jednom dječak po imenu Vinko. Još nije išao u školu, Ali imao je uvijek puno pitanja. Svakome tko se kraj njega našao, postavljao je i takva pitanja, na koja mu često nisu znali odgovoriti.
Mama je dozvolila malom Vinku, da sjedi na daski prozora prije nego legne u krevet. Večer je bila lijepa i topla, a nebo vedro osuto zvijezdama. Sjedio je i promatrao nebo. Zvijezde su treperile veselo. Mjesec samo što nije izašao iznad šume.…