Adolf Polegubić
ušla si tiho u ovu pjesmu
onako nezamjetno
kako samo Ti to znaš
u svojim rukama
držiš niti
a Tvoja je nazočnost
neprimjetna…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz sonetnog vijenca “Zadarska ogrlica”
SONET SEDMI
Roko Dobra
dišuć dušom gordom svog ponosnog lika
još se u snu jave jezdeće feluke*
s bičevima vjetra i strašna urlika
krijumčari kad su opsjedali luke
i još teška mora u sanjivu plavet
ponekad ubaci mukli lavež pasa
iz jazbine mračne gdjeno vreba avet
premda ptice zbore obećanjem spasa…
Sven Adam Ewin ..iz zbirke “Zmijski car”
Ja pišem pjesme jednu za drugom,
Nižem stihovlje strofu po strofu.
Padam sve niže spiralnim krugom,
Iz katastrofe u katastrofu.
Ne: napisati, nego: “pisati!”
(cilja mi je dakle postao sredstvom!)
Već spreman na se i kidisati,
Jer živim začaran tim prokletstvom.…
Iz sonetnog vijenca “Zadarska ogrlica”
SONET PETI
Roko Dobra
i sad evo rasteš do bijelih zvonika
iz kraja pošasti i sablasti sjena
nemilih osama i stravičnih slika
jasno sluteć da će doletjet iz pjena
pobješnjelih vâlā neke vrele ptice
a čiji će lepet i raskoš arija
u suzvučju s vjetrom raspršiti tmice
suncem Te Deuma i Ave Maria…