Antonio Gavran
Nisam dugo pisao, već sam zaboravio
da sam ikada to i činio,
od svega dobroga
odlučih se trčati za “dobrim”
što ima svoju cijenu,
jer taj nekakav svijet osmijeha
nije opipljiv… ma pusta priča!
08 POEZIJA
SANJAO SAM
Iz naše arhive/objavljeno 08.06.2011.
Pavao Martinis
Sanjao sam sanjao
dva dva anđela kako lete
istim nekim putem kao ti i ja.
U cik zore slijeću na hrid
Krvavih nožica pokislih krila usnulih očiju
mašu mašu ko’ nama,
Istina il’ san. Ne znam.
DISATI PRVI PUT
U tvojem naručjuMAHOVINA, LIŠĆE, MAHOVINA
Ponekad sanjam točkaste šaliceMISIJA
Ne znam gdje da sahranim moju tuguSTIŽE GOLUBIĆ
– Dida, kad bijah mala i slaba,ROJENJE MISLI
Na izmaku noćiJANICA DRAGA, BI TE NEKAJ PITAL
Ivica Smolec
Ak bi, Jana, z menuj zamuž iti štela,
nigdar onda nebuš podišala morje.
Al buš bormeš sak čas z jagli bažul jela,
ne bum zdaj povedal ono kaj je gorje.
Zanavek pozabi rinčice i čvarke*,
nigdar nebuš, mila, videla Pariza.
Al dok buš po zimi zbirala suharke,
hpoznala buš našu lepu hustu zbliza.…
GDJE SAKRIO JE OSMIJEH SVOJ
VRISAK GLASOVA NASLIJEĐA
Pročitala sam za vas: “SIMURG”, Stanka Andrića u izdanju Durieuxa 2005.
piše: Zvjezdana Saje
Ovaj autobiografski zapis je odrastanje i gradacija književnika od dječačke naivnosti do zrele mudrosti.
Slavonija je u srcu dječaka i muškarca, isprepletena u mreži slika koje čine život. Pripovjedač je dodirnuo obje narativne pozicije; ekstradijegetsku u kojoj je izvan priče i homodijegetsku u kojoj aktivno sudjeluje, tj. glavni je junak priče, a ujedno je promatrač koji nam posreduje priču o drugim ljudima ili događajima koji su ga zaokupljali tijekom dječaštva i mladosti. Prepričavanjem on umnaža pripovjedače pa se u ovom tekstu mogu vidjeti i druga gledišta. Mnoštvo bahtinovskih glasova koji se slijevaju u jednu svijest. Paralelizam pripovijedanja postaje jedno.…