U ono vrijeme stane Učitelj propovijedat svojim učenicima o domoljublju.
Priđe mu Stranac te ga upita – Učitelju, gdje je moja domovina? Dolazim iz kraja gdje teče Una i Dunav, a i Jadransko more mi je blizu.…
Mate Milas Možda opet negdje mi ćemo se sresti
Mahoviti će noćnik ukrstiti nam staze
Pod beskrajem zvijezda zagrljaje splesti
Možda opet negdje mi ćemo se sresti
Koliko god veliko jesi,
cijelo si u mene stalo;
za dah zaustavljen toliko puta
tisuću riječi nije dosta,
za darovane mi pjesme
tisuću „hvala“ je malo.…
Od majke sam naslijedila nedovršen Veronikin rubac
(ona od svoje),
uspomenu na kojoj nevješto sitnim vezom vezem
svoje uspone i padove, svijet gorčine i onaj bez gnjeva
bojama svjetlosti i tame začudne nijemosti
uz napjeve dugih oluja praćenih grmljavinom.…
Tebe je more u šumove uvuklo.
U ono vrijeme stane Učitelj propovijedat svojim učenicima o domoljublju.
Tko dom voli,
Duga u rosi zasja… I već ishlápi.
I dok gledam kako spava
Jutrom kada sunce sine,
Koliko god veliko jesi,
Od majke sam naslijedila nedovršen Veronikin rubac