Anđelka Korčulanić
Čekaš me, neumoran u čekanju,
nestrpljivo želeć´
obgrliti me bokovima uvale
i zapljusnuti valom po obrazu
zbog tvojih strepnji noću,
a tisuću puta rekoh, više te volim
nepodijeljena s mnoštvom
i, znaš, doći ti hoću.
Na završnom koncertu cvrčaka
s tobom ću ispijati sunce
iz kristalnih čaša vedrine
privijena uz kamena ti prsa,
borovom smolom napuniti uši
i ostati gluha
kad na povratak pozove me
grad iz daljine.
——————————–
iz zbirke PROŽETA TOBOM