piše i slika: Nada Vučičić
Moja domovina više nema granice ali ima ljude, nesretnike, siromahe, izgubljene, one koji još nose nadu da može biti promjena.I šljam koji misli samo na vlastitu dobit!
Glupost ili bolest?
Ovi potonji su u sudstvu, politici, državnim poduzećima… moćnici ministri, župani, gradonačelnici.
Poniziti, oteti, uništiti čovjeka kao da je nula na njihovoj listi jer im ne treba.
Ode noć,
Ponekada osjećam da nisam s ove planete
Nikad više neću sresti čeljade
O, davna zvijezdo, ti majko majke moje,
Ovdje sam u prolazu, sakupljam spoznaje i njima
Možda ću te voljeti unatra
Kad se jutro iskrca iz lošeg sna
I ljubi čovjek ženu. I žena svog čovjeka.