stihovi i slika: Nada Vučičić
Jesen je i moj glas je vjetar skriven u lišću
Da ne prepoznaš golotinju jutra
I lica bijesnih bogova
U sivim oblacima spremnim za kišu
Mandarine žute sanjajući vlastito rađanje iz cvijeta
Nevinost postanka nade u trajanje
A sve je već prošlost što dogodila se
U suzi
Cvijetu
Kamenu
Svjetlu
U ružama uvelim
Moja Jesen skrita
