OSIJEK

PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Avenijom šetam, lipe opojno mirišu,
park se zeleni a Tvrđa me stara čeka.
Uz bokove ponosnog, slavonskoga grada
voda teče, i ljubi, ljubi ih, Drava, rijeka.

Višnje sočne, nezaboravan su mu grijeh.
I dok riba cvrči, vatre obasjava me plam,
vilijamovka fino miri, poziva na smijeh,
svi pjevaju bećarac, a ja, riječi koje znam.…

više

JEŽEV ODGOVOR

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Diže se Ježić, oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
-Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,…

više

TRI GALAMDŽIJE

Iz “Ježeve kućice”
Napisao Branko Ćopić

Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
-Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!…

više

PRED JEŽEVOM KUĆICOM

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu-prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,…

više