Božica Jelušić ….Zapisi i refleksije
Ponekad mislim da sam trebala biti NETKO DRUGI, da zaslužujem neku jednostavniju sudbinu.
Mogla sam biti moja susjeda, nekad davno, prije pola stoljeća, čeprkati po vrtu, razvlačiti mlince, ići na nedjeljnu misu, ne čitati novine, biti ponosna na djecu koja recitiraju na školskoj akademiji, biti ushićena kad odem u toplice ili na kirvaj u susjedno selo.
Hladna ondulacija i topli obrok, sudjelovanje u “životnim dramama” samo putem zaslona na televizoru. Mogla sam život ispuniti sitnim i korisnim stvarima, imati sve pod nadzorom, pouzdati se u Providnost, čuvati ono što dobijem, ne izlažući se riziku.
Što je trebalo sjesti u probušeni čamac, oboružan samo malom limenkom i veslom, i zaputiti se na divlju rijeku, o čijoj pogibeljnoj snazi već dovoljno svjedoče drugi?
Tko nam je uopće zajamčio dosizanje druge obale?
Domahivati životu, povlađivati životu, mnogo je bolje nego zauzimati “borbeni stav” i ciljati na neprolazna djela.
Ili nije?
Eto, baš zbog te dvojbe, zbog radoznalosti koja “ubija mačku”, zbog nemirnih očiju i nestrpljivih energija,čak i zbog izvjesne oholosti, tu smo gdje nas je izbacila plima, išibao vjetar, ostavili suputnici, u trenu kad smo se zaboravili okrenuti.
Razmišljamo, šaramo štapom po pijesku, od nazrnanih riječi uobličavamo pitanje :
“Što zapravo znači biti vrijedan svoje sudbine? Tko je izmislio takvu zamkovitu klopku?”
2013.
Razmišljam i ja slično kao i Božica.Mogla sam i ja biti neka, nečija susjeda i olovku odmah baciti od sebe daleko, imati slobodno vrijeme za slobodan izbor nekih drugih, mirnih, spontanih, neopterećenih aktivnosti…biti mirno spokojna, uživati neki drugi način života, koji teče od jutra do jutra, od dana do dana…Mogla sam i bez novina….i bez ovog Portala…gledati i Sulejmana i druge serije- koliko hoću, i krimiće…i mnogo toga…Zar nije u pravu ovaj mladi pjesnik čija pjesma danas mi reče da sve jesenji vjetar odnosi i čisti put da bi na njemu novo lišće stajalo, a…. ionako sve ide u zaborav?
Eh… Božice… Izvrsno napisan0. “Korisne stvari” su vrlo relativan pojam. Mnogi od nas sjede u probušenom čamcu umorni od izbacivanja vode pa ipak idemo dalje. Moguće da poneko od od nas ima dovoljno taštine, a valjda i hrabrosti, započeti nešto misleći da je bolji od drugih ili nam je predodređeno da moramo učiti na vlastitim a ne tuđim pogreškama. Sudbina ili Providnost (namjerno je veliko P) je svakome od nas predodredila kojom stazom trebamo kročiti ili koju rijeku preplivati. Da nismo zakoračili u jednu rijeku vjerojatno bi nas uskoro dočekala neka druga, moguće jod dublja i više divlja. A da… Read more »