Emil Cipar
Zovem se Antonio Gavran. Rođen sam u Slavonskom Brodu, ratne 1990. u vrijeme dok su nad našim nebom pisane stranice novije povijesti. Živim u Donjim Andrijevcima, nedaleko od Slavonskog Broda. Završio sam tehničku školu, studiram na ekonomskom fakultetu u Osijeku, zaposlen sam, pjevam u klapi i još mnogo različitih zanimljivosti kojima ispunjavam dane svojega života. No najveća ljubav mi je ljubav prema pisanoj riječi…
Kad u našu virtualnu redakciju stigne mail sa ovakvim početkom upale se mnogi senzori i srca počnu jače udarati.
Jedan mladi čovjek u Hrvatskoj koji ne pripada no future frakciji mladih. Jedan koji pokušava naći smisao života u prilikama kakve jesu, jedan koji razmišlja svojom glavom i u sebi samom nalazi snagu za napuniti baterije.
Antonio Gavran piše poeziju. Kao i mnogi mladi pjesnici prije njega okušava se u egzistencijalnoj lirici. Pogled mu zadire duboko u život oko nas. Mladi čovjek koji je pronašao svoje mjesto i svoj čvrsti oslonac u brzolebećem svijetu koji nas okružuje
…iako ne gajim dugo tu strast, svega nekoliko godina, točnije od 2009., iza mene je već sada nekoliko stotina pjesama poezije različitih tematika. Moje su pjesme prožete ponajprije misaonom tematikom, obilježene pitanjem smisla i egzistencije, u slobodnoj formi.
Još uvijek nisam ništa izdao u tiskanom obliku, ali ni ne zamaram se previše time. Ponešto sam objavljivao u video-formatu na youtubeu, što je rezultiralo dobrom čitanošću i uspješnosti u smislu da sam stekao prijateljstva sa ljudima iz zemalja bivše SFRJ, zaljubljenicima u pisanu riječ. Zatim, radio sam na nekoliko molitvenika za mlade kao suradnik koji su tiskani u više desetaka tisuća primjeraka. No neću previše duljiti o sebi, neka moje pjesme kažu nešto više…
…i njegove pjesme će reći puno o Antoniju. Pisane u slobodnom stihu, one se čitaju lagano iako imaju duboki smisao. Čitatelj može između strofa zastati i razmisliti i o vlastitom životu.
Dobrodošao Antonio u naš veliki mali svijet!