Dnevni hod, žurba, neprestani (bes)ciljni hod,
postelju prostire utihla noć,
samo ulična lampa budna bdije
dok ispraća zadnjeg prolaznika,
dobro bi mu došao neki ugodan vjetar u leđa.…
Sven Adam Ewin Crtajući po stazi… na časak bješe stao,
Motreći što je bio na stazi nacrtao.
I sinu mu ideja!!! To kaza osmijeh škrti.
I pruži prst i reče: – Idejo, sad se vrti!
ne daj mi bože da kleknem pred tobom na koljena
i počnem puzati
i tako ostanem bez svoje ljudske uspravnice
na samom vrhu veličanstvene piramide kralježnjaka
Bože…
Dnevni hod, žurba, neprestani (bes)ciljni hod,
Crtajući po stazi… na časak bješe stao,
Kiev,
Voljela bih te
Za koga zvoniš, Zvončiću,
