Miljenka Košto
Ovdje sam u prolazu, sakupljam spoznaje i njima
Punim vreće. Već ih je previše punih, a prazne čekaju sadržaj
Svijet je postao malen, a moj svijet vrvi u meni i pjeva
Mekoći jutra što izranja iz mirnoće vječnosti
Znam voljeti sebe i druge, a prezirati svoje i tuđe mane…
Možda ću te voljeti unatra
Kad se jutro iskrca iz lošeg sna
I ljubi čovjek ženu. I žena svog čovjeka.
Tu na stezi poleg pruge
Šaputao,
ako se okreneš
Između dva poljupca
