Igor Divković
08 POEZIJA
NE MOGU VIŠE
IZMEĐU PRVOG I POSLJEDNJEG PLAČA
Ruža Zubac-Ištuk
Nebom je teklo Venerino mlijeko, mlako i gusto.
Od njega se bjelasala noć umotana u crno ovčje runo,
pahuljasto meko poput dječje duše u rukama sna.
Na runu je ležao moj melankolični nemir
i uporno brojao izgubljene godine otrgnute od mene
s vidljivim kapljicama žuči i krvi,
a one mu izmicale među krijesnice i krila netopira.…