Sven Adam Ewin
Utjeho, drhtiš… Reci, što je?
Puls ti varira. Nemaš daha.
Čega se tvoje oči boje?
Bože, sva si, sva si od straha.
O, kako da ti dadem ime,
Kad tebi samoj srce zebe?
Utjeho moja, utješi me,
Ali prvo utješi sebe.…
08 POEZIJA
ŽENA KOJA TE VOLI
JEZIK RIJEKE
Adolf Polegubić
i rijeke razgovaraju
one imaju svoj jezik
u večeri su
posebno nježne
kao žene
“NEBO V FARBE JORGOVANA”
Slavica Sarkotić, pjesnikinja, književnica i suradnica i Hrvatskog glasa Berlin, osvojila je 1. nagradu u kategoriji monodrame na 10. recitalu “Stjepan Kranjčić”, Križevci, 1.12.2018.
Slavici čestitamo a nagrađenu monodramu naslova “Nebo v farbe jorgovana”, prenosimo u cijelosti.
tekst: Slavica Sarkotić
Kuhinja.
Stol od grubo istesane hrastovine. Na njemu svijećnjak sa svijećom koja dogorijeva, raspelo, čaša i vrč s vinom.
Starica skida maramu s glave i slaže je na stolu.
Kroz otvoren prozor čuju se cvrčci.
ČOVJEK
TVOJ NEMIR SIDRIM U MOJE OČI
NE ČEKAJ ME, DRAGA
MOJA TAMNA STRANA
BJEŽIM IZ SEBE
Dragica Šimić
Danas bježim iz sebe
Ostavljajući ljušturu nepogodama…
Možda će me srušiti otrovni ubod sjećanja
Što se kroz pukotine vremena provlači
Da umirena u pepeo potonem…
Danas bježim iz sebe
Tražeći zaklon pod kamenom gorskim…
U gluhim školjkama što ne poznaju bol čovjeka,
I što samo o tajnama oceana snivaju……