Mato Zlatko Damjanović
Večer se spušta na moje selo
i skoro će ga pokriti mrak,
kroz crne grane starog šljivika
svjetluca zadnji sunčev trak.
Klepka se čuje, dolazi marva
praćena budnim okom pastira,
kroz zadnji prozor na školskoj zgradi
čuje se- stari učitelj svira.
Crvena lopta sve niže pada
i sjena već je čudesno duga,
iz pjesme sove sa starog štaglja
rasprostire se zlokobna tuga.
Zvono se javi s visokog toranja,
pa se sve smiri za dva tri trena,
još malo pa će mladost i ljubav
sakreiti starog oraha sjena.
23. listopad 2001.