Vinko Pavić U ovoj zemlji rastrganoj
Što posrće od nespokoja
Još titraju svijeće
Do kojih smrt doprijeti ne će,
Jer su svoje riječi
O svetosti pjesme
U ovoj zemlji tužnoj
Izgovarali u moje srce,
Vrelo od kamena,
Vrelo od gutljaja vina,
U kom zarana sagradih
Spomenike ustrašenoj smrti.…
Mirko Popović Mi koji smo u znoju lica
Čekali vrijeme zlatnih kašika
U kosama već nosimo srebrne perle
Ušutkane jer se i dašak vjetra
Ugnijezdio u obmanama
Nama koji smo čekali obećano vrijeme
Na vrata već kucaju krupne oči…
Jadranka Ivanović – Bolog. Još imamo vremena
upoznati sve ljekovite trave,
izliječiti se njima,
povući se od svih ljudi
i biti samo lik u već prošloj
dramskoj predstavi o sjaju epohe.
Još imamo vremena
sakriti se
da nas ne bi bilo sram
otrcanog kraja……
Kristina Rogić Ne mogu te zvati dragim;
to mi nikada nisi bio
Ne umijem zvati ljubljenim te;
kad me nikad nisi ljubio.
Ali zovem te nemirom.
Zovem te tugom…
Zovem te bolom…
Moje je lice, moja je koža
Mozaik koji čvrsto stoji,…
o daj mi bože zefir sluha
U ovoj zemlji rastrganoj
moj Bog
preda mnom papir
Mi koji smo u znoju lica
Još imamo vremena
Ne mogu te zvati dragim;
u kraju mom
Ljubav jednostavno nestane
Ovo je jako čudna priča