Goran Gatalica
klečim na koljenima opasnijima od pada
lome se svježa jutra da rastvore zemlju
da rastvore tišinu uzglavlja u travama
lomi se tišina u očima il’ kosi
kad zaustavim ulicu krikom sunca
08 POEZIJA
ZADARSKA OGRLICA
Roko Dobra
Ovaj moj sonetni vijenac s naslovom „Zadarska ogrlica“ jedan je od šest sonetnih vijenaca, koliko sam ih napisao do dana današnjega. Inače, knjigom (kojoj je urednikom bio Vojislav Cvetićanin i s ilustracijama Mojmila Mihatova) bio je objavljen u izdanju Književnog centra Zadar 1987. godine – nakon što je bio nagrađen Drugom nagradom na natječaju, kojega je bio. tada, raspisao književni časopis „Odzivi“ (Bijelo Polje, Crna Gora) za najbolji ljubavni, odnosno rodoljubni sonetni vijenac.
SONET PRVI
sad ti srce ptica otkucava vrijeme
na suncu Donata cvrčak troši strune
žuriš doseć podne kad uzavri tjeme
i kada znoj kaplje pod težinom krune
znamo tvoje hladne jeseni i zime
naš udes si živi u svakome dahu
znamo mûk usana kad krv vrišti ime
grada u pepelu grada u uzdahu…
TIJELO
MONOFONIJA DUŠE
JEDAN MOMENAT MIRA
DODIR
Sven Adam Ewin …Iz zbirke “Zmijski car”
budim se.
tiho je. isuviše je tiho.
ležiš daleko od mene, na drugom kraju
kreveta. isuviše je tiho, zaboga, susprežem dah.
osluškujem…dišeš li? dišeš li? isuviše je tiho, suviše ima zle
kobi, suviše panike u ovom mraku,
u ovom hladnom
jutru prosinačkom.…
NJEŽNO, NJEŽNO, NAJNJEŽNIJE
VABIM TE MORE
MOJ PRADID MATE
Vinko Pavić …(Iz knjige Ričička škrinja uspomena)
Moj pradid Mate, kažu, bio visok i naočit čovik. Imao visoka i jaka konja. Dorata.
Bili na glasu i pradid i Dorat. Bili glasni.
Vrime je tih godina, krajem devetnaestoga stoljeća bilo mračno, tegobno i mistično. Ko uvik i svako vrime u našim krajevima. Svaki je đava oda po svitu, vara i plašio narod, gulio i otima. …
