PUSTI NEK´ SAMA ISPLOVI BARKA

Mirko Popović
Ti žudiš u ovom trenu:
Kamo bi tvoji puti
Dok zrcali se jutro i lijeno se
Bûde vali
Raskrili ruke, nek sama
Isplovi barka. Zaludno je
Bez njena plama vjerovati
Vrludanju u rasute dane
Sama će isploviti barka
Predati se drhtaju, slijediti
Ljeskanje prema iskonu
Da more isplače svoje grebene
Na rubu vidika, tamo gdje su
Nenapisane naše pjesme
Gdje cakle se oči i daljine
Što razdvojile su
Našu mladost
Pusti nek sama
Isplovi barka, nek umiri krinke
Nek sama pjevaju vesla
Vjetar će u jedrima
Pozvati sirene, oživjeti
Nove verse na drugoj obali
Naših života